Free Web Hosting Provider - Web Hosting - E-commerce - High Speed Internet - Free Web Page
Search the Web


DZIHAD I SEHID
  Bismillahi Rahmani Rahim | DZIHAD  | DZIHAD I SEHID | ODLIKE POBJEDONOSNE SKUPINE | PROTOKOLI SIONSKIH MUDRACA | SHVATANJA KOJA TREBAMO ISPRAVITI  

Hausic M. Salih

DZIHAD I SEHID
Predgovor

Hvala Allahu koji cini da Njegova rijec bude gornja, a njene nosioce cini vodama covjecanstva!
I neka je blagoslov na Vjerovjesnika, s.a.v.s., koji je svoj zivot zalozio na putu pozivanja u islam!
Knjiga koju imamo pred sobom, cija tema glasi: Uloga dzihada i polozaj sehida u svijetlu Sunneta, rezultat je studentskog rada na Seriatskom fakultetu u Ujedinjenim Arapskim Emiratima.

Vaznost teme

Islamski ummet se svakodnevno trga, rasparcava, spaljuje i unistava. Posvuda se prolijeva muslimanska krv, mrcvare tijela muslimana, ruse im se kuce, otima im se zemlja i udara im se na obraz i cast. U svim krajevima svijeta nalazimo poganu medudrzavnu zavjeru koja gazi sve granice ljudskosti.

I danju i nocu, i na Istoku i na Zapadu se mirno posmatra kako lete glave muslimanskih staraca, kako im se djeca u besici kolju, siluju sestre, majke i kceri ‚ a ti isti ,,muslimani,, u svojim rukama imaju preko 50 drzava. Allah ih je obasuo imetkom i raznim blagodatima, a i pored toga su potlaceni, svrstani u treci ili cetvrti svijet, i u ,, Bijeloj kuci ,, i drugim prijestolnicama kufra najnemoralniji ljudi im izricu smrtnu presudu.
Pa gdje su oni koji iskreno izgaraju za ovaj Ummet i ovu vjeru. Gdje su muslimani kojima je smrt na Allahovom putu draza nego nevjernicima zivot ase danas desava muslimanima u cijelom svijetu samo ih prakticno potvrduje.
Zapad koji se zaklinje u ,, demokratiju ,,, je mnogo puta pokusao unistiti sve sto je islamsko. A najbolji dokaz toj nezasitnoj rusilackoj mrznji su rijeci Allaha, dz.s.:,, Oni ce se neprestano boriti protiv vas dok vas ne odvrate ne odvrate od vjere vase, ako budu mogli. ,, 1
Ta rusilacka mrznja nije ugasla s prestankom krstaskih ratova, nego i danas plamti istim zarom, i sa isti krstom ide ka jasnom i vjecito istom cilju:
,, U korijenu zatrti vjeru onih koji kazu ‚ Allah je nas Bog, i Muhhamed je nas Poslanik.,,
Rijeci Uzvisenog Allaha, kao i historija, jasno ukazuju:
na jevrejsku mrznju, vidnu u dugotrajnim nastojanjima da uniste muslimanskoosmanlijsku drzavu, kako bi nesmetano porobili Palestinu s ciljem osnivanja cionistickojevrejske drzave u srcu arapskog svijeta,
na mrznju Zapada koja ih oko 200 godina, ujedinjuje i podize protiv muslimana,
na na mrznju krscana, pred kojom je, na najkrvolocniji nacin nestala kompletna muslimanska kultura i civilizacija u Spaniji,
te na najsvjeziji i najzvjerskiji primjer krstasko/nacionalistickog zla nad muslimanima Bosne i Kosova.

Lanac zlocina je potpun. Nijedna halka ne manjka. Islamski ummet je izranjavan. Jedne rane jos nisu ni zarasle a druge se otvaraju. Tako je napacena, i mnogo puta na smrt osudena, Bosna, samo nova, muslimanskom krvlju ispisana stranica u jednom dugom romanu i jedan novi pokusaj gasenja Alahove rijeci svim sredstvima svim zvjerstvima, kojih se i neki stanovnici tog povampirenog Zapada pocinju da se stide.
Pa gdje je izlaz?! Nema izlaza niti svijetle buducnosti za ovaj ummet, osim u ljudima koji se bez dvoumljenja zrtvuju na Allahovom putu. Nasi djedovi su bili malobrojni, napadani, zlostavljanji u svakom pogledu, ali su bili dovoljno hrabri da se suprostave dzahilijetu svoga vremena. I uz Allahovu pomoc su uspijevali stati na put nasilju i teroru, krciti put istini i pravdi, i rusiti tronove nevjerstva ‚
Tako je bilo dok su muslimani bili iskreni prema Allahu. I danas ima muslimana, i ne samo to, nego nikada ih nije bilo vise, i danas se proslavlja godisnjica Bitke na Bedru, samo sto medu njima nema heroja Bedra ‚
IbnOmer, r.a., kazuje da je cuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da kaze: ,,Kada trgujuci pocnete koristiti , ineh 1, kada se prihvatite za repove krava 2 i kada se zadovoljite obradom zemlje , a napustite dzihad, Allah ce vam dati ponizenje kojega se necete moci osloboditi sve dok se ne vratite svojoj vjeri 3. ,,
Ummet ne moze zivjeti samo od sjecanja.. Historija se mora ponoviti. Pozni sinovi tako slavnih djedova ponovo mogu zbaciti okove srama i ropstva sa svojih vratova, ali samo na isti nacin na koji su to uradili njihovi dobri predhodnici
Otuda se nazire znacaj ove teme i njena primjena u zivotu. Zelimo da nam se iznova vrate ona svijetla stoljeca, uspon i vrhunac , a to se nece desiti bez dzihada i sehida. Zelimo ljude poput onoga koji je na Bedru pitao Poslanika, s.a.v.s.: ,, Bozji Poslanice, sta kazes za mene ako poginem na Bozijem putu , gdje ce biti moje mjesto?,, Poslanik rece:,, U Dzennetu ,,. Cuvsi to baca hurme koje je drzao nu ruci, krece u napad i gine kao sehid. (Muslim)
Zasto govoriti o dzihadu

Zato sto su u nase vrijeme ucestali nasrtaji na nas Ummet.
Zato sto je nama, koji tragamo za znanjem, kao i obicnom narodu potrebno poznavanje ove teme.
U nama mora mora da zazivi duh dzihada, moramo ga ispravno razumjeti, a narocito danas kada je ovaj farz potouno zamro!
Dzihad je velicanstvena obaveza (farz), a sehadet u borbi za istinu unosna trgovina. Stoga je veliko zadovoljstvo pisati o dzihadu i slusati Poslanikovo, s.a.v.s., bodrenje na njega, posebno u vrijeme kada se i sama pomisao na njega kao isama rijec dzihad proganja, kada je islam postao jetim bez utocista, domovine i zastitnika, i kada je mudzahid proglasen teroristom i zaostalim fundamentalistom kojega treba u lance okovati i muciti dok se ne odrekne i same pomisli na dzihad.
Tako nas na pisanje ove teme tjera nase jadno i bolesno stanje u kome se nalazimo.
A Allah je u stanju da nam vrati nekadasnju slavu i da nas na pravi put usmjeri.


Kratak pregled teme

Ovaj rad se sastoji od uvoda i dvije osnovne tematske cjeline. U prvoj se govori o znacaju dzihada u Sunnetu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i taj dio se sastoji od devet manjih cjelina, a svaka od njih je sacinjena od nekoliko podnaslova. U drugoj tematskoj cjelini se govori o sehadetu (pogibiji na Allahovom putu) u svijetlu Sunneta i ta cjelina je sacinjena od dvije manje cjeline a svaka od njih ima po nekoliko podnaslova. Rad se zavrsava zakljucnom rijecju, navodom izvora koristenih u pisanju teme i sadrzajem.

Metod pristupa temi

Pisanje ovog djela je otpocelo:
Prvo: Prikupljanjem podataka iz izvornih djela i njihovim razvrstavanjem na glave, poglavlja i podnaslove.
Drugo: Pripisivanjem rijeci i dokaza djelima iz kojih su oni uzeti, kao i pomenom koristenih izvora u fusnoti skraceno , a na kraju rada detaljno, slozivsi ih shodno arapskom alfabetu. Tom prilikom se pominje ime djela i njegovog autora, broj toma, ako je to djelo sastavljeno od vise tomova, a potom broj stranice.

Djela iz kojih su uzeti podaci se mogu svrstati u dvije vrste:

a) Klasicna (izvorna) djela

To su djela iz kojih su uzeti hadisi, i tu se oslanjam samo na velike hadiske zbirke, zato ih sto ih citav islamski ummet priznaje, i sto su gotovo u potpunosti sacuvane hadisa prenesenih slabim lancima. I ta djela sadrze mnostvo tekstova na kojima se mogu zasnovati mnogobrojne naucne studije.
Ako se u radu pomene hadis koga biljeze Buharija I Muslim, suvisno je donositi sud o njegovoj vjerodostojnosti jer je on vjerodostojan bez ikakve sumnje, ali ako ga ne navode njih dvojica ili jedan od njih, tragao sam za njim u cetiri sunena, a ponekad se pozivam i na komentar hadisa koji se nalazi u pomenuti djelima, nastojeci iznaci sud o njegovoj vrijednosti.
U pisanju rada sam prvenstveno nastojao sakupiti hadise, zatim ih povrsno opisati, bez ulaska u sirinu, jer predmet rada nije studiranje samih hadisa, nego studiranje uloge dzihada i stepena sehida u svijetlu Sunneta.
U fusnoti se pominje sura iz koje je uzet ajet, a potom broj ajeta.

b) drugorazredna djela:

To su djela iz kojih su preuzeta neka pojasnjenja, znacenja pojedinih rijeci, misljenja uleme i neki strucni izrazi.
3 Trece: Pojasnjenjima manje poznatih hadiskih rijeci u fusnotama, koja su preuzeta iz jezickih ili hadiskih djela u kojima se navode komentari nejasnih izraza.
4 Cetvrto: Izostavljanjem indeksa ajeta i imena ljudi zbog toga sto su slabo zastupljeni u ovom radu.
Spisak koristenih hadisa, tj. njihovi najizrazitiji pasusi pomenutio na kraju rada s pomenom muhaddisa ( hadiskih ucenjaka) koji ih biljezi.
Koristena literatura je navedena samo na arapskom jeziku, zato sto se tom literaturom moze koristiti samo onaj ko poznaje arapski jezik, a prevoditi je radi njega je izlisno. A za one koji ne poznaju arapski jezikse, nakon spomenutog hadisa i njegovog prevoda pominje, ko taj hadis prenosi i ocjena njegove vjerodostojnosti. Isto tako se navodi broj pomenutog ajeta i ime sure u kojoj se on nalazi. I na samom kraju dolazi sadrzaj teme
Molim Allaha da nagradi sve one koji su dali svoj doprinos ovom radu, neka je Allah s njima i nama uvijek zadovoljan, i neka je selam i salavat na Njegovog Poslanika!


PRVI DIO


DZIHAD
U SUNNETU ALLAHOVOG POSLANIKA
1
Jezicko i strucno znacenje rijeci dzihad

Jezicko znacenje rijeci ,, dzihad ,,
Strucno ( seriatsko ) znacenje rijeci dzihad

Stepeni dzihada i njegove vrste

Obaveznost dzihada
Ko je zaduzen dzihadom
Dzihad je farz i s pravednim i s nepravednim vladarom
Trazenje dopustenja roditelja za odlazak u dzihad
Ucestvovanje zena u dzihadu
Izbjegavanje dzihada



JEZICKO I STRUCNO ZNACENJE
RIJECI DZIHAD


Jezicko znacenje rijeci ,, dzihad ,,

Rijec dzihad je uzeta od arapske rijeci: dzahede, judzahidu, dzihaden, mudzahedeten, a znaci: ulaganje truda i napora ,,1, ili pak, pretjeranost u poslu. U Kamusul muhitu se kaze: ,, ‚ boriti se protiv neprijatelja na Allahovom putu ,,2 .
Korijen rijeci ,,dzehede ,, sadrzi u sebi vise od dvadeset jezickih znacenja, a vecina njih ukazuje na teskocu i ulaganje napora i tzuda u borbi,, 3.


Strucno znacenje rijeci dzihad

Dzihad u seriatu ima dva znacenja: opste i posebno.
Opste znacenje: Muslimanovo nastojanje da cini ona djela kojaga priblizavaju Allahu i njegovo izbjegavanje svega sto ga udaljava od Allah, dz.s.
Posebno znacenje: ,, Ulaganje truda u borbi na Allahovom putu, zalazuci zivote, imetke, umne sposobnosti ‚ ili pak, krajnja pozrtvovanost u trosenju zivota, imetka ijezika na Allahovom, putu, radi uzdizanja Allahove rijeci, ili zrtvovanje zivota u borbi protiv nevjernika ,,4.


Stepeni dzihada i njegove vrste

Kada se pomene rijec dzihad izvan bilo kojeg konteksta, misli se na borbu protiv nevjernika, uzdizanje Allahove rijeci i sirenje islama. Medutim, rijec ,, dzihad ,,u sebi sadrzi i mnostvo drugih znacenja.
On se moze voditi:
srcem, tako sto ono zudi za dzihadom,
pozivanjem u islam ( da, vetom ),
ustajanjem protiv onih koji odvode u zabludu,
pojasnjavanjem istine i otklanjanjem sumnji,
razmisljanjem i planiranjem koje donosi dobro muslimanima,
i oruzanom borbom u kojoj se i sam zivot izlaze opasnosti,

I svaki je pojedinac zaduzen onom vrstom dzihada koju je u stanju voditi.
Zato se on nekad vodi jezikom, nekada imetkom, nekada jezikom i perom, kao sto je pozivanje u islam odrzavanjem predavanja, dijaloga, okruglih stolova, stampanjem knjiga, novina, casopisa i dr. Dakle , dzihad se nekada vodi oruzjem, a nekada obuhvata neke, ili sve pomenute oblike.

Ibnul Kajjim u ,,Zadul me,adu ,, navodi cetiri stupnja dzihada:
1. Borba protiv vlastitog nefsa ( licnih prohtjeva )
2. borba protiv sejtana,
3. borba protiv nasilja, novotarija i pokvarenosti,
4. i borba protiv nevjernika i dvolicnjaka 1,,

Tema ovog djela je oruzana borba protiv nevjernika.

1) Dzihad oruzjem

Vodenje oruzane borbe na Allahovom putu je najvelicanstveniji vid dzihada. Uzviseni, za one koji u takvom dzihadu ucestvuju, kaze:
,, A one koji radi Nas vode dzihad Mi cemo na pravi put uputiti ,,1.
Allahov Vjerovjesnik, s.a.v.s., je upitan:

,, Koje djelo je najbolje ,, ? On rece: ,, Namaz u njegovom vremenu ,,. ,, A koje nakon toga ,,, upitase: ,, Dobrocinstvo prema roditeljima ,,, rece Poslanik. ,, A koje nakon toga ,,?, upitase ga. ,, Dzihad na Allahovom putu ,,, odgovori on.,, (Buharija)
Enes b. Malik prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s.:,, Od onih koji udu u Dzenet, niko nece pozeljeti da se vrati na dunjaluk pa i kada bi mu se dalo sve sto se na njemu nalazi osim sehida. On ce zeljeti da se vrati, pa da ponovo pogine zbog toga sto je vidio kakve blagodati se daju sehidu. Jedino se on veseli povratku na ovaj svijet, kako bi iznova poginuo ,,. (Buharija)
A Muslim biljezi: ,, ‚ (sehid prizeljkuje) da se vrati na dunjaluk i deset puta pogine, zbog pocasti koje vidi (u Dzenetu).,, (Muslim)
,, Vatri dzehenemskoj je zabranjeno da przi stope uprasene na Allahovom putu (tj. u dzihadu),,. (Et Tirmizi ‚ hasen sahih)
Ebu Hurejre prenosi: ,, Jedan od ashaba je prosao brdskim klancem u kome se nalazilo vrelo pitke vode. Zadivljen ljepotom tog mjesta je rekao: ,, Da mi se osamiti da ovdje cinim ibadet ,,? Pomenuo je to Poslaniku, s.a.v.s., a on mu je rekao: ,, Nemoj to raditi, jer je jedan sat, koji neko od vas provede u dzihadu bolji od sedamdeset godina klanjanja (nafila) u kuci. Zar ne zelite da vas Allah uvede u dzennet?! Borite se na Allahovom putu, jer ko se na Njegovu putu bude borio koliko treba da se pomuze deva, zasluzio je dzennet ,, .
(Et Tirmizi ‚ hasen sahih)
Allahov Poslanik s.a.v.s., je rekao: , Jedan jutarnji pohod na Alahovom putu je bolji od cijelog svijeta i svega sto se na njemu nalazi, i u dzennetu je prostor koji pritisne vrh stapa bolji od citavog svijeta i svega sto se na njemu nalazi,,. (Tirmizi hasen sahih).


2) Dzihad imetkom)

Za vodenje dzihada je potreban i imetak, isto kao sto su potrebni i mudzahidi. Uzviseni Allah u mnogim ajetima dzihad imetkom pominje uz dzihad zivotom, zato sto je davanje materijalne podrske Allahovoj vojsci vidan znak vjere u Allaha i zelje da Njegov zakon (za) vlada na Zemlji.
Dzihad zivotom jeste najvisi oblik dzihada, ali ni dzihad imetkom nije nista manje znacajan. I njime se ostvaruju velicanstveni ciljevi i postize velika nagrada, a skrtarenje od njega predstavlja propast i za pojedinca i za zajednicu. Allahov Poslanik s.a.v.s., je rekao: ,, Ko udijeli na Allahovom putu, biljezi mu se kao da je utrosio sedam stotina puta toliko ,,. (Tirmizi sahih).
Zejd b. Halid el Dzuhenij prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao ,, Ko opremi borca na Alahovom putu kao da i sam u toj borbi ucestvuje, i ko se brine o porodici mudzahida kao da i sam ucestvuje u dzihadu ,, .(Muslim(
Omer b. El Hattab je rekao da je cuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: ,, Ko mudzahidu nabavi sve sto mu je potrebno za dzihad, bit ce nagraden kao i taj mudzahid, sve dok ne pogine ili se ne vrati iz dzihada ,,. ( Ibn Madze ‚ sahih).
Grupa ashaba prenosi rijeci Allahovog Poslanika, s.a.v.s. ,, Ko posalje dobrovoljni prilog za dzihad na Allahovom putu, a nakon toga ostane kod kuce, svaki dirhem ce mu se nadoknaditi sa sedam stotina dirhema, a ko licno ucestvuje u dzihadu a uz to trosi za potrebe dzihada, za svaki dirhem ce mu se dati sedam stotina hiljada dirhema. Zatim je Poslanik, s.a.v.s., proucio ovaj ajet:,, A Allah i to uvecava onome kome hoce ,, ,,. (Ibn Madze, ovaj hadis je daif tj. slab)

,, Ko drzi konja samo radi dzihada na Allahovom putu, vjerujuci u Allaha, dz. s., i nagradu koju je obecao (za dzihad), hranjenje tog konja i njegovo pojenje, kao i fuskija tog konja i mokrace ce se staviti na vagu njegovih dobri djela na Sudnjem danu,,
. (Buharija)

Mozda ce neko, citajuci pomenute hadise, shvatiti da onaj ko materijalno pomaze vojsku nije duzan licno ucestvovati u dzihadu, sto je pogresno. Od muslimana se prvenstveno trazi da licno ucestvuje u borbi, a ako je bogat od njega se ocekuje i materijalna pomoc. Medutim, ako je nespsosoban za rat, ili je njegovo ucestvovanje u njemu nepotrebno jer u njemu ucestvuje dovoljan broj, onda je dovoljna njegova materijalna podrska, dok onaj ko je siromasan u njemu licno ucestvuje.

U prvo vrijeme islama, mudzahid je sam pripremao opremu, jahalicu i oruzje za dzihad. Nisu postojale plate za vojskovode i vojnike, nego je postojalo zrtvovanje imetka i zivota. Medutim, bilo je mnogo siromasnih koji zele ucestvovati u borbi, a nisu imali opremu, oruzje i opskrbu za dzihad, pa su neki od njih dolazili Poslaniku, s.a.v.s., sa suzama u ocima, tuzni sto ne mogu s njime krenuti u borbu.


3)Dzihad protiv vlastitih strasti

Dzihad protiv svojih prohtjeva je da covjek sam sebi zabranjuje nevaljala djela i grijehe i da svoju dusu potice na cinjenje dobrih djela. Dzihad protiv vlastitih prohtjeva je nerazdvojan od drugih vidova dzihada, zato sto se dzihad protiv Allahovih neprijatelja ne moze voditi, niti se velicanstvena nagrada za njega moze zadobiti prije nego sto covjek pobijedi samoga sebe, obuzda svoje prohtjeve i samome sebi zabrani krsenje Allahovih propisa.
Borba se ne vodi samo na bojnom, polju nego se prije svega, desava u samome srcu ‚ na polju ljudske duse, u njegovim osjecanjima, stremljenjima i prohtjevima ‚ Tako je borba svako pripremanje duse da stane na put neprijateljskim snagama koje ratuju protiv islama, kako ga ne bi u korijenu unistile.
Borba za istinu se ne vodi iskljucivo oruzjem, konjima, tenkovima, ljudima, opremom i ratnim planiranjem ‚ nego se, prije svega vodi u osjecanjima i srcima ‚
Dzihad je prvenstveno nada u Allaha i cvrst oslonac na Njega. Poslanik, s.a.v.s., duse mudzahida lijeci na blazi nacin nego sto oni lijece zadobivene rane. On ih za dzihad na najljepsi nacin priprema, odgaja njihova osjecanja i ponasanje, bodri ih i zastrasuje, organizuje i obavezuje, i u svemu ih veze samo za Allaha, jer sve je od Njega; i pobjeda i poraz, i smrt i zivot ‚

Neki propisi dzihada u svijetlu Sunneta

1) Obaveznost dzihada

Allah, dz.s., dzihad nareduje svakom muslimanu i cini ga strogom obavezom od koje se nikako ne moze osloboditi osim ako je valjano obavi, i on je farz sve do Sudnjeg dana. Njima je naredeno da brane zemlju kojom vlada islamski sistem ili je u njoj nekada vladao. Isto tako, muslimani moraju priteci u pomoc potlacenoj braci u pokrajini koju je pregazila neprijateljska cizma, i ako to ne urade, a u stanju su im pruziti pomoc, svi su grjesni pred Uzvisenim Allahom.
Medutim, obaveznost dzihada nije jednaka za sve. Tako dzihad nekome moze biti fardi ajn a nekome fardi kifajet1.
A: Ako ga vodi grupa koja moze nositi teret dzihada, tada je dzihad za preostale muslimane farzi kifajet i sa njih spada grijeh ako u njemu ne ucestvuju.

B: Fardi ajnom dzihad biva u sljedecim situacijama:2

1) Kada neprijatelj okupira muslimanske teritorije i dovede u opasnost
2) muslimane, izlozivsi ih masovnoj pogibiji, tada se mora voditi masovni otpor.
2) Kada se osoba kojoj je dzihad strogo nareden nade na bojnom polju, njoj nije dopusteno napustiti bojno polje, ako to ucini pocinila je jedan od najvecih grijeha.

Uzviseni Allah kaze:

,, O vjernici! Kada se sucelite s neprijateljom budite postojani i izdrzite! Dokaz tome je i to sto je Allahov Poslanik, s.a.v.s., slao izvidnice, jer da je dzihad u svim situacijama fardi ajn, on ne bi nikada izostao iza njih, i ne bi se nikada zadovoljio samo slanjem izvidnica.
3) Kada vladar naredi dzihad, tada on onome kome ga je naredio biva fardi ajnom (strogom obavezom). Ako je taj njegov poziv na dzihad opsti, onda je on fardi,ajn svim muslimanima koji zive u toj zemlji. Dokaz tome su rijeci Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koje prenosi Ibn Abas, r.a.,, Kada se pozovete u dzihad, odazovite se,,. (Muslim)
,, Dzihad na Allahovom putu je teska obaveza, ali to je obaveza koja se mora izvrsiti, jer se u njoj kriju mnoge koristi za pojedinca, muslimansku zajednicu, citavo covjecanstvo, istinu i svako dobro i napredak.,, 1
Ako prelistamo stranice islamskog prava (fikha) vidjet cemo da se islamska ulema, i mudztehidi i mukallidi2 i selefus salih3 i nasi savremenici, slazu u tome da je dzihad fardi kifaje radi sirenja islama, a fardi ajn kada je potrebno odbiti napad neprijatelja.


2) Ko je zaduzen dzihadom

Dzihadom je zaduzen punoljetan4, pametan5, slobodan6, zdrav7, muskarac8, musliman9 koji ima oruzje ili ga moze nabaviti, i koji posjeduje opskrbu za borbu. Zenama se dopusta da izidu sa mudzahidima radi ukazivanja zdravstvene njege ranjenicima i obavljanja nekih drugih poslova, i to posebnim uslovima, medutim njihovo ucestvovanje u dzihadu nije obavezno.


3) Dzihad s pokvarenim vladarom
Dzihad je farz i s pravednim i s nepravednim vladarom
Ebu Hurejre, r.a., kaze da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ,, U grivi konja (percinu) se nalazi dobro sve do Sudnjeg dana ‚ A postoje tri vrste konja;
- konj zbog koga ce njegov vlasnik biti nagraden,
- konj koji ce svom vlasniku biti stit,
- i konj zbog koga ce njegov vlasnik biti kaznjavan.

Sto se tice onoga zbog koga ce njegov vlasnik dobiti nagradu, to je onaj konj kojega covjek uzgaja radi ucestvovanja s njim na Allahovom putu. On ga nece nicim nahraniti a da zato ne bude nagraden. Ikada ga napasa na livadi, on nece nista pojesti a da mu zato ne bude dana nagrada, kada ga napaja na tekucoj rijeci, za svaku kap koja ude u njegov stomak, dat ce mu se nagrada. (i pomenuo je da ce biti nagraden i za izmet i za mokracu tog konja), pa cak i kada se taj konj pusti van da se poigra ili napravi jedan ili dva kruga biljezit ce mu se dobra djela za svaki korak koji nacini (taj njegov konj).
A konj koji ce svome vlasniku biti stit, to je onaj konj kojega covjek nabavi radi hobija i uzitka, pa ne zaboravlja svoje duznosti prema njemu ni kada je u izobilju ni u oskudici, i koji ga ne pretovara i redovno ga hrani. A konj zbog koga ce njegov vlasnik biti kaznjavan, to je onaj konj kojeg covjek nabavi iz zlih pobuda i radi hvalisanja, kako bi se njime pokazivao pred ljudima,,. (Ibn Madze)
Znacenje ovog hadisa se nalazi u vjerodostojnom hadisu, koji pranosi Urve El Bariki, r.a., od Poslanika, s.a.v.s.:U zaceonom uvojku konja se krije veliko dobro sve do Sudnjeg dana; nagrada i ratni plijen,,. (Buharija)

4) Trazenje dozvole roditelja za odlazak u dzihad

Islam nas uci da brizi o roditeljima pripada velika vaznost. Tako onaj kome je dzihad postao farzikifaje (obaveza koju moze obaviti jedna grupa muslimana tako da sa preostalih spada obaveznost), a ima kod kuce jednog ili oba roditelja kojima je potrebna njegova briga i njega, njemu je prece da se o njima brine (i to je njegov dzihad).
Prenosi se da je Abdullah b. Umer, r.a ., rekao:Poslaniku, s.a.v.s., je dosao covjek trazeci dozvolu da s njim krene u dzihad, pa ga je upitao:,, Jesu li ti zivi roditelji?,, On rece:,,Jesu ,,. Poslanik mu rece ,,Vrati im se tvoj dzihad je uz njih ,, . obuzdavaj svoje prohtjeve i bori se proti sejtana kako bi tvoji roditelji bili s tobom zadovoljni.(Buharija)
Pomenuti hadis jasno ukazuje na to da je covjek duzan traziti mdozvolu roditelja za odlazak u dzihad, (koji je njemu fardi kifajeh). Medutim, vecina uleme to uslovljava time da roditelji budu muslimani.
5) Ucestvovanje zene u dzihadu

Zenama nije propisan dzihad, medutim, one mogu u njemu ucestvovati dobrovoljno.
Enes, r.a., prenosi,, Umu Sulejm je u bici na Hunejnu uzela veliki noz, pa ju je ugledao Ebu Talha i rekao: ,, O Allahov Poslanice, Ovo je Umu Sulejm i ona sa sobom nosi noz ,,. Poslanik, s.a.v.s., ju je upitao ,, Sta ce ti noz? ,, Ona rece:,, Ako mi se priblizi musrik, rasporit cu mu njime stomak ‚ ,,.,,.(Muslim)
On takode prenosi:,, Poslanik, s.a.v.s., je isao u dzihad i sa zenama, pa su one previjale ranjenike te im je dodjeljivan i dio ratnog plijena, s tim da nisu imale pravo na sehm1,,. (Muslim)
Omer, r.a., u kazivanju o Ummi Kulsum, kceri Alijinoj, kaze: ,, Ona nam je u Bici na Uhudu donosila vodu ,,. (Buharija)
A Rubejji, bint Mu, avviz, r.a., kaze ,, Ucestvovale smo s Vjerovjesnikom, s.a.v.s., u bitkama; donosile borcima vodu, previjale ranjenike, i u Medinu nosile poginule,,. (Buharija)
Navest cemo samo jedan od mnogih primjera koji govore o pozrtvovanosti muslimanke u borbi na Allahovom putu. Kada su Biantijci zarobili Darara brata Havle bint el ‚ Ezver , Havla je obukla musku vojnu uniformu, umotala lice da je niko ne prepozna i stala u prve borbene redove. Kada je bitka bila u najzescem jeku, ugledali su umotanog konjanika kako se probija kroz neprijateljske redove, da bi se potom vratio sa sabljom s koje je lila krv. Uporno je zalazio medu bizantijce i svaki puta se uspio izvuci izmedu njih, ostavljajuci iza sebe mrtve. Kada su tu hrabrost ugledali muslimani, pobojali su se da tog junaka ne uhvate Bizantijci te su slozno navalili na neprijatelja.Mnogi su mislili da umotani mudzahid boi Halid b. Velid, ali su ubrzo vidleli Halida na drugoj strani pa su se pitali: ,, Halide, ko je ovaj umotani konjanik?,, On je odgovorio: ,, Tako mi Allaha, ja sam njime zadivljen vise nego vi! ,, Rafi b. Umeje povika: ,, On navaljuje s nevidenom hrabroscu, pa se bojim da ga neprijatelji ne zarobe.,, Halid povika: , krenite za ovim hrabrim umotanim konjanikom!,Muslimani su jurnuli u proboj kao jedan, i bizantijska vojska se pocela povlaciti i raspadati. Nakon toga je umotani prisao Rafi, b. ,Umejje i upitao ga: ,, Tako ti Allaha, podigni zastor s lica da vidim ko si?,, Umotani je samosutio. Njegovo cudenje biva jos vecim. Ponovo mu se vrati i rece :,, Kazi nam ko si, da znamo koga treba da postujemo. ,, Medutim, on nastavlja sutjeti. Zacudenost jos vise poraste. Potom mu je prisao Halid b. Velid i rekao: ,,Sta je s tobom, i ja i svi drugi su zaokupljeni razmisljanjem o tvom podvigu. Podigni veo s lica i kazi nam ko si ti. ,, Pognula je glavu i progovorila:,, Ja sam samo jedna od muslimanskih djevojaka, kcerka Ezverova a sestra Dararova,,. Halid je povikao: ,, Neka te Allahov blagoslov prati, kceri Ezverova! ,, Potom je vojsci naredio da krenu u potjeru za ostacima neprijateljske vojske i tom su prilikom oslobodili Darara.


6) Izbjegavanje dzihada


Allah, dz.s., onima koji izbjegavaju dzihad strogo prijeti, pa kaze: ,, Ako ne budete u boj isli, On ce vas na nesnosne muke staviti ‚ ,,1
Allahovo zadovoljstvo ce postici mudzahidi, i njima nisu ravni oni koji ne ucestvuju u borbi, kao sto Uzviseni kaze: ,, Vjernici koji se ne bore, osim onih koji su za borbu nesposobni, nisu jednaki onima koji se na Allahovu putu bore imecima svojim i zivotima svojim ‚ ,, . 2
I ako dzihad bude fardi , ajn, neucestvovanje u njemu bez opravdanog razloga biva strogo zabranjenim (haram) postupkom.

2

Vrijednost dzihada, strazarenje i pripravnost
I pripravnosti na Allahovom putu

1- Vrijednost dzihada na Allahovom putu

2- Vrijednost pripravnosti (ribata)na Allahovom putu

3- Vrijednost strazarenja na Allahovom putu

Vrijednost dzihada na Allahovom putu

Dzihad je vrhunac islama i jedini nacin da se sacuvaju muslimanska zemlja, cast, ugled i imetak. I kada god su muslimani dzihadu pridavali znacaj koji mu pripada, zemljom su hodali uzdignuta cela i ponosni. Dzihad je uvijek bio osnovni garant njihovog opstanka i uzrokom njihove pobjede. Njime se uzdize Allahova rijec, slama sejtanska snaga, jaca islamski da, vet, i izvodi iz tmine na svijetlo.
,, Dzihad predstavlja vrhunac Allahove vjere i nacin ocuvanja islama, jer predstavlja jedinstven nacin da se cuva ugled i cast muslimana. I on je zbog toga strogo nareden ‚ ,, . 1 Dzihad se ubraja u najvelicastvenije ibadete i Allahu najdraza djela, najbolji nacin priblizavanja Allahu, najdolicnije djelo u kojemu se treba natjecati i najkraci put do Dzenneta.

Mudzahidi su svoje zivote prodali Allahu

Mudzahidi su svoje zivote i imetke prodali Uzvisenom Allahu. Pa divan li je Onaj s kim trguju a divna li je i cijena; dzenneti kakve ljudsko oko nije vidjelo, cije uho nije culo, i sto masta nije mogla dosegnuti. Divne li su blagodati koje daje najveci darovalac koji kaze: ,, Allah je od vjernika kupio zivote njihove i imetke njihove u zamjenu za dzennet koji ce im dati. Oni ce se na Allahovu putu boriti, pa ubijati i ginuti. On im je to zbilja obecao u Tevratu i Indzilu i Kur, anu, a ko od Allaha dosljednije ispunjava obecanje Svoje? Zato se radujte pogodbi koju ste s Njim ugovorili, i to je veliki uspjeh ,, 1.
I kada se sklopi ovaj kupoprodajni ugovor u kome je roba vlastiti zivot, valuta kojom se placa Dzennet, a kupac Uzviseni Allah, tada je mudzahid, u svakom momentu, spreman u svakom momentu da preda sve sto posjeduje: imetak, vrijeme, porodicu, zivot .. sve ‚ te od tada sve sto posjeduje koristi onako kako ce udovoljiti Kupcu. Ako se od njega zatrazi imetak, on se ne koleba nego ga polaze u ime Allaha. A zrtvovanje zivota i imetka je najbolji dokaz ispravnosti i snage imana i najkraci put do Dzenneta. I ko krene tim putem, uzdize se na najvelicastvenije stepene i bit ce s vjerovjesnicima i iskranim, ako ga Allah svojom miloscu obaspe.

Mu, az b. Dzebel prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ,, Hocete li da vas obavijestim o kruni Islama i njegovom vrhuncu?,, Ja rekoh: ,, Hocemo, Allahov Poslanice,,. On rece:,, Kruna Islama i njegov stub je namaz , a njegov vrhunac je dzihad,,. (Tirmizi sahih)

,, Zaista je ucestvovanje nekog od vas u borbi na Allahovom putu vrjednije nego da u svojoj kuci klanja sedamdeset godina. Zar ne zelite da vas Allah uvede u Dzenet?! Borite se na Allahovu putu! Ko se bude borio na Allahovom putu koliko se moze pomusti deva, zagarantovan mu je Dzenet,, . (Tirmizi sahih)
Ebu Hurejre prenosi da je Poslaniku, s.a.v.s., receno: ,, Allahov Poslanice, sta je jednako borbi na Allahovom putu? ,, Vi to niste u stanju uciniti,, , odgovori on. Ponovili su pitanje dva tri puta, a on im je svaki put odgovarao:,, Vi to niste u stanju uciniti,,. A na treci upit je rekao: ,, Primjer mudzahida na Allahovu putu je kao primjer onoga koji neprestano posti i klanja, i nikada ne napusta post i namaz, sve dok se mudzahid ne vrati s Allahovog puta,, .(Tirmizi sahih)
A u Buharijinoj predaji ovog hadisa se kaze: ,, Vjerovjesniku, s.a.v.s., je dosao jedan covjek i rekao: Uputi me na posao koji je ravan dzihadu! ,, Nema mu nista ravno,, , odgovori Poslanik, s.a.v.s., a zatim rece: ,, Jesi li u stanju , kada mudzahid ode u dzihad, da udes u svoju dzamiju i da neprestano klanjas i da (u njoj) neprestano postis?,, ,, A ko to moze?!,, rece covjek ,,.(Buharija)

,, Jedan odlazak u boj na Allahovu i jedan povratak sa njega je bolji nego sto obasja Sunce kada izlazi i zalazi ,, . (Buharija i Nesai)
,, Jedan odlazak u boj na Allahovu putu i jedan povratak sa njega je bolji od cijelog dunjaluka i svega sto se na njemu nalazi,, . (Buharija i Muslim)
U ovim hadisima se poredi dunjaluk s Dzenetom, iako se zna da je i samo saka dzennetske prasine vrijedniji od cijelog dunjaluka. Poslanik, s.a.v.s., je nacinio takvo poredenje, zato sto je dunjaluk drag ljudima, ili pak, s namjerom da ukaze da mudzahidsku nagradu ne moze kupiti ni onaj ko bi posjedovao cio dunjaluk.
,, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je upitan: ,, Koji vrsta dzihada je najbolja?,, A on odgovori: ,, Dzihad na Allahovom putu ,, . (Buharija)
,, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je upitan ,, Koje djelo je najbolje? ,, Odgovorio je: ,, Vjerovati u Allaha i Njegovog Poslanika. ,, Upitali su ga : ,, A koje nakon toga ,, , pa je rekao: ,, Dzihad na Allahovom putu ,, . Ponovo su upitali: ,, A koje nakon toga? ,, Poslanik uzvrati: ,, Hadzdz obavljen bez grijesenja (primljen kod Allaha) ,, . (Tirmizi sahih)
Ibn Mesud kazuje: ,, Upitao sam Allahovog Poslanika koje je djelo najbolje, pa je rekao: ,, Obavljati namaz u njegovom vremenu.,, Upitah ga: ,, A koje nakon toga ,, , a on odgovori: ,, Ciniti dobro roditeljima ,, . Ponovo ga upitah: ,, A koje nakon toga ,, , a on rece: ,, Dzihad na Allahovom putu ,, . Zatim sam zasutio, a da sam nastavio s pitanjima, i Poslanik bi nastavio odgovarati ,, . (Buharija)
Poslaniku, s.a.v.s., je dosao covjek i ,, upitao ga: ,, Koji covjek je najbolji? ,, On odgovori: ,, Mu, min (vjernik) koji i svoj zivot i svoj imetak zrtvuje u borbi na Allahovom putu,, . (Buharija i Muslim)
Ebu Hurejre, r.a., prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s.: ,, Znajte da je Dzennet pod sjenkama sablji,, . (Buharija)
On takoder, kazuje da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao:,, Ne mogu se sastati zajedno prasina s Allahovog puta (dzihada) i duhan Dzehennema u nutrini pokornog mu,mina,..(Ibn madze,Nesai, Ebu Davud, Taberani da, if)
Enes b. Malik prica da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ,,Ko u ime Allaha izade na bojko polje, na Sudnjem danu ce biti nagraden s onoliko miska koliko se prasine sakupi na njemu ,,. (Ibn madze hasen)
Buharija biljezi hadis: ,, Tako mi onoga u cijoj je ruci moja dusa, da nije mu, mina kojima tesko pada izostanak iz borbe (jer zude za dzihadom), a ja ih ne mogu naoruzati, nikada ne bih izostao ni od jednog odreda na Allahovom putu. Tako mi Onoga u cijoj je ruci moja dusa, prizeljkujem da poginem na Allahovom putu, pa da ozivim, pa opet poginem, pa da ozivim i da poginem
(Buharija)
Eto tako su Allah i Njegov Poslanik dzihadu dali visok stepen.


Vrijednost pripravnost (ribata) na Allahovom putu


Pripravnost na Allahovom putu je mudzahidovo bdijenje i boravak u punoj borbenoj gotovosti na nekom od mjesta za koje se strahuje da bi s njih unutrasnji ili vanjski neprijatelj mogao napasti njegove zitelje.
A murabit je osoba koja odredeno vrijeme bdije na tom mjestu, potpuno spremna za dzihad na Allahovom putu , braneci svoju vjeru i bracu muslimane.
Poslanik, s.a.v.s., potice na to bdijenje i ukazuje na nagrade koje ce dati onome ko ucestvuje u njemu.
Ebu Hurejre r.a., kazuje da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ,, Ko umre strazareci na Allahovom putu, biljezi mu se da cini dobro koje je cinio i ranije, bit ce opskrbljen, sacuvan od smutnji, a na Sudnjem danu ce biti spasen od straha ,, . (Ahmed sahih)
Sehl b. S, ad Es S,adij prenosi od Poslanika, s.a.v.s.,: ,, Bdjeti samo jedan dan na Allahovom putu, bolje je od citavog dunjaluka i onoga sto se na njemu nalazi .. Jedan sat pocetkom ilci krajem dana proveden u borbi na Allahovom putu, bolje je nego dunjaluk i sve sto se na njemu nalaz ,,. (Buharija i Muslim)
,, Ko probdije jednu noc na Allahovom putu, bit ce nagraden kao da je probdijo hiljadu noci u (kijamu) nafili namazu i postu ,, , tj u postu tokom hiljadu dana i dobrovoljnim namazima u hiljadu noci. (Ibn Madze)
A En Nesai biljezi: ,, Bdjati jedan dan i noc (na strazi) je bolje nego postiti i klanjati citav mjesec. A ko umre u vrijeme tog bdijenja, i dalje mu se biljeze djela koja je do tada cinio, a i za to strazarenje ce biti nagraden, i sacuvan od iskusenja (patnji) u mezaru ,, .(Muslim)

Feduleh b. Ubejd prenosi od Poslanika, s.a.v.s.,: ,, Svakom umrlom se zapecate njegova djela osim onome koji je umro na Allahovom putu. Zaista se njegova djela neprestano uvecavaju sve do Sudnjeg dana, i on ce biti sacuvan od iskusenja (patnje) u mezaru,,.
(Ahmed, Ebu Davud, Tirmizi sahih)


Strazarenje na Allahovom putu

Srtazarenje je dezuranje na mjestu na kome se odvija borba; u samoj borbi ili van nje. Nagrada za strazarenje je velika.
Ibn Abbas prica da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ,, Stopala koja se uprase na Allahovom putu nece prziti vatra,, .(Tirmizi sahih)
Ebu Hurejre prenosi od Poslanika, s.a.v.s.: ,, Vatri je zabranjeno da przi oko koje je strazarilo na Allahovom putu,, .(Nesai)
,, Nece se sastati prasina od borbe na Allahovom putu(dzihadu)i dim Dzehennema,, .(Tirmizi sahih)

3


Znacaj dzihada, njegovi ciljevi i posljedice

1 Znacaj dzihada
2 Zasto se mudzahid bori
3 Neki od ciljeva dzihada

Slamanje svake sile koja stane na put da, veta

Zastita vjerskih sloboda i osiguravanje islamskog da, veta

Ukazivanje podrske onima kojima se cini nasilje

Uspostavljanje Allahovog zakona na Zemlji

4- Faze propisivanja dzihada


Znacaj dzihada, njegovi ciljevi i posljedice


Znacaj dzihada

Najkorisniji i najobuhvatniji ibadet u islamu je dzihad. Zato se neprijatelji islama boje i same rijeci ,, dzihad,, , te se medusobno udruzuju i od muslimana traze da se odreknu i same pomisli na njega, sto su oni uveliko i uradili. Dzihad je prvo cega su se muslimani odrekli, i to je bio njihov prvi veliki pad zbog koga su postali ponizeni i bijedni, jer su oni, ako nema dzihada, veoma lahak plijen svakom din dusman
,, Islamski ummet je ummet dzihada i dzihad je muslimanima farz sve do Sudnjeg dana. Dzihadu je, u svim vremenima, pripadalo veoma znacajno mjesto, sto potvrduje mnostvo kur, anskih i hadiskih tekstova,, .1
Mi svakodnevno na Tv ekranima posmatramo prizore od kojih se srce trga i kosa na glavi podize. I pitanja se sama namecu: Zasto su muslimani danas ponizeni, i kako su izgubili nakadasnju moc i slavu?
Gdje im je ugled i ponos ‚ nsakon sto su bili vode svijeta, ponosni, hrabri i nesalomljivi?
Dokle ce ova ponizenja trpiti sinovi ovog ummeta?
Hoce li ovo potrajati sve dok ummet u potpunosti ne umre
Zasto se danas muslimanska krv jeftinija od hajvanske?
Zasto se rusi sve sto je muslimansko: njihove kuce, dzamije, cast, ugled, i to naocigled citavog covjecanstva?
Zasto, jucer u Bosni, a danas na Kosovu i Ceceniji, niko ne cuje vapaj majke i sestre silovane od strane srpske i ruske zvijeri?
Zasto se necuje muslimanski jecaj i zov?
Zasto kolju muslimane kao sto se kolje janje?
Zasto ‚ zasto ‚ zasto ‚ ?!
Zar to nije cudno? Nas ummet danas ne cijeni sam sebe, ne stiti svoju cast ‚ pa jesu li ta njegova osjecanja potpuno zamrla?
Gdje je muskost i gordost, sionovi nakadasnjih voda covjecanstva?! Zar ste zaboravili da su upravo vasi djedovi izveli covjecanstvo iz tmine na svijetlo!
Muslimani!! Znate li da za vas nema izlaza osim u dzihadu?! Ljubav prema ovom svijetu injegovim uzicima je povila vratove, i to je iskoristio vas dusmanin, porobio vase zemlje i vi danas slijepo sljedite njihovu politiku. A kako je bijedno slijepo sljedenje vlastotog neprijatelja I osjecaj da se bez njega ne moze ‚ !
Ova pitanja ce su, zaista bolna ali ce, mozda, onome ko svjedoci ,,da je samo Allah Bog i da je Muhammed, a.s., Njegov pokorni rob i poslanik,, otvoriti oci. Svaki musliman mora uloziti sve svoje potencijale, umne i fizicke, i imetak i vrijeme, cio zivot mora uvakufiti na Allahovom putu, kako bi se islamu a i njemu samom povratila izgubljena slava i ugled.

Smrt ce, zasigurno, doci. Od nje se pobjeci nemoze. Desava se samo jedanput. Ako ucinimo da bude na Allahovom putu, bit ce to uspjesno obavljena trgovina. A nikada nas ne moze zadesiti osim ono sto nam je Allah propisao. Dosta je bilo srama i ponizenja. Skinimo krpe srama i ponizenja. Skinimo krpe srama i obucimo odoru ponosa i snage. Vratimo se Onome kome sva moc i ugled pripadaju, u cijoj vlasti i posjedu su nebesa i Zemlja, Koji uzdize one koji rade na uzdizanju Njegove rijeci i vjere.

A ako to ne ucinimo, ako se ne vratimo dzihadu i ne ozivimo ovu strogu obavezu, na ovom svijetu cemo nastaviti da zivimo ponizeni i bijedni, a na ahiretu cemo kusati bolnu kaznu.
Dzihad na Allahovom putu mora biti osnovna zadaca svakog muslimana sve do Sudnjeg dana.
,, Dzennet je pod sjenama sablji ,, .(Buharija i Muslim)

,, Zaista su kapije dzennetske pod sjenama sablji ,, .(Muslim)

Dragi Allahu, podari nam cast sehadeta na Tvom putu!



Zasto se mudzahid bori
( ciljevi dzihada)

Mu, min se ne bori radfi ugleda nekog lidera ili drzavnika, niti radi slave drzave nego se iskljucivo bori na Allahovom putu; da na Njegovoj Zemlji Njegova rijec bude gornja. On se bori radi uspostavljanja Allahovog zakona na Zemlji, za ozivljavanje Njegovog Seri, ata i uspostavu pravde iskljicivo u Njegovo ime. Islam ne priznaje nikakav vid borbe. I kada musliman u borbu krene s takvim ciljevima, pa pogine, on biva sehidom, dok oni koji poginu s bilo kojim drugim ciljem, ne mogu biti sehidi. Ko izade u borbu za uspostavljanje bilo kojeg nebozanskog programa, ili nekog ljudskog zakona, taj nije mudzahid na Allahovom putu.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao:

,, Prvi kome ce Allah presuditi je covjek koji je poginuo u dzihadu. Bit ce doveden, a potom upoznat s Allahovim blagodatima koje su mu bile date, a potom ce biti pitan sta je s njima radio? ,, U Tvoje ime sam se borio i zivot dao,, , rece on . A Allah ce mu reci: ,, Lazes ti si se borio da bi se reklo da si hrabar (i junak), a to je vec receno ,, . Zatim ce biti vucen (licem okrenutim prema zemlji) i bacen u vatru ,, .(Muslim)

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je upitan za covjeka koji se bori da bi ljudi prepricavali njegovu hrabrost, i za covjeka koji se bori radi svog roda, i da bi se pred ljudima pokazao, pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ,, Na Allahovom putu je samo onaj koji se bori da Allahova rijec (vjera) bude gornja,, . (Buharija)

Mudzahida u dzihadu ne vodi zelja za vlascu, hvalisanjem, isticanjem ‚ On je od svega toga cist, jer zna da Dzennet moze zadobiti samo ako jedan i jedini cilj njegove borbe bude radi uzdizanja Allahove rijeci.

Zato su u vrijeme Allahovog Poslanika, s.a.v.s., mudzahidi znali umotati lice da ih niko ne prepozna a potom se borili kao lavovi. Hasan Er Rebi,a kazuje da je jedan od njih umotavao lice i odjurio do neprijatelja, ubio njihovog najvjestijeg ratnika koji je nanio stetu muslimanima, potom se vratio medu muslimane skrivajuci lice od pogleda. I Hasan kaze: ,, Ja sam ga pratio i saznao ko je, pa sam ga upitao: ,, Zasto se skrivas a takav si krupan poduhvat na Allahovom putu ucinio,, . On mi rece: ,, Onome u cije ime sam to uradio, nije nepoznato ko sam ja,, ,, .

Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:

,, Allah je veliku nagradu obecao onome ko krene (u dzihad) na Njegovu putu. Onaj koga u borbu ne izvede nista drugo osim dzihada na Mome putu, i vjere u Mene i Moje poslanike, Ja mu garantujem da cu ga uvesti u Dzennet,, .(Muslim)

Dakle, nema dzihada niti sehadeta niti Dzenneta, osim ako se dzihad vodi isklucivo u Allahovo ime, samo na Njegovom putu, pomazuci samo njegovu vjeru ‚ ako konacni cilj nije uzdizanje Allahove rijeci.

Musliman je u prvo vrijeme islama izlazio u borbu samo s jednom idejom: dati vlastiti doprinos sirenju Islama, podrzati Allahovu vjeru i uspostaviti Seri, at na Zemlji. Islam po svojoj prirodi iziskuje od onoga ko ga prigrli da s ovim velicanstvenim ciljom ne mijesa nikakav drugi cilj. Tako je njemu pohlepa za ugledom haram, nepravedno prisvajamje ratnog plijena mu je haram, a halal mu je samo jedno; da svojom krvlju i zivotom iskupi i zastiti Allahovu vjeru i da je na pravilan nacin predstavi drugima.



Neki od ciljeva dzihada

Vec smo vidjeli da je konacni cilj dzihada uzdizanje Allahove vjere i da muslimansko drustvo bajrake dzihada podize:

radi zastite onih koje zlostavljaju zbog njihove odanosti islamu,

ili radi zastite opstih vjerskih sloboda svih ljudi; i muslimana i nemuslimana,

ili radi ustajanja protiv onih koji krse ugovore sklopljene s muslimanima

ili pak, radi borbe protiv onih koji cine nasilje nejakim ljudima.

Medutim, dzihad se nekada vodi i radi ostvarenja nekih sporednijih, kao sto su:

1) Rusenje vlasti koja sprecava pozivanje u islam

Dzihad se vodi radi slamanja svake sile koja se bori protiv islamskog da, veta i to sve dok se onaj ko zeli prihvatiti islam ne bude nikoga bojao zbog prihvatanja. Dakle, dzihad ne prestaje sve dok na Zemlji ne bude unisten svaki sistem koji sprecava da Allahovo svijetlo dode do Njegovih robova.


2)Zastita vjerskih sloboda:

Dzihad se propisuje i radi ocuvanja vjere (,akide). Sejjid Kutb, (Allah mu se smilovao), kaze: ,, Dzihad se vodi radi ,akideta i njenog ocuvanja od nedaca, kojima je ona izlozena, i radi ocuvanja njenog sistema i Seri, ata u zivotu ‚ Islam poznaje samo takav dzihad i samo takav dzihad nareduje, a sehidima smatra samo one koji u takvom dzihadu poginu ‚ To je borba koja se vodi iskljucivo u Allahovo ime, a ne radi bilo kojeg drugog cilja koje je upoznalo covjecanstvo u svojim dugim ratovima niti radi slave i vladavine zemljom niti radi plijena i imetka ‚ niti radi (iznalazenja) trzista i rudnog blaga .., nego iskljucivo radi uzdizanja Allahove rijeci i uspostavljanja Njegovog Seri, ata u zivotu, kako bi se njime zastitili vjernici od kusnji u njihovoj vjeri, i kako ih ne bi zabluda i haos unesrecili. Sve drugo je, po islamskom ucenju, nezakoniti rat, a onaj ko u njemu ucestvuje nece kod Allaha imatu nikakvu nagradu,, .1

Tiranske vlasti svakodnevno sprecavaju ljude da udu u islam i da ga praktikuju. Ne dopustaju da se slobodno poziva u Allahovu vjeru. Zato muslimani uvijek moraju raditi na rusenju takvih nasilnickih i bezboznih sistema.



3)Davanje podrske ugrozenim

Dzihadski bajraci se podizu i radi sprecavanja nasilja i zastite ugrozenih. Islam muslimanima nareduje da priteknu u pomoc svoj braci muslimanima kada im se cini nasilje, kao sto je to ucinio Mu, tesim kada je je obavijesten o vapaju jedne ugrozene muslimanke u Bizantiji, i oslobodio znacajan dio zemlje od tiranina, da bi potom uspostavio pravednu vlast u tim krajevima. S odredima imanske vojske je zurno krenuo i izvojevao nezaboravnu pobjedu protiv nevjerstva. Opremio je ogromnu vojsku da bi zastitio samo jednu, njemu nepoznatu musliumanku u Bizantiji.


4)Uspostavljanje Allahovog zakona na Zemlji

Razlozi zbog kojih se nareduje dzihad su plemeniti i cisti: sirenje islama (a sa njim) i pravde, morala i svakog dobra citavom covjecanstvu. Dzihad se vodi iskljucivo u Allahovo ime, te je daleko od slijepe ljubavi prema vlastitoj rasi, narodu, drzavi, ugledu, slavi, plijenu i zelje za prevlascu nad tudom zemljom. Dzihad na Allahovom putu covjecanstvu moze samo srecu donijeti, a to se, izmedu ostalog, postize i sprecavanjem nasilja nad slabim i nemocnim.

Faze propisivanja dzihada

Dzihad je prije Hidzre (u Meki) bio zabranjen a njegova zabrana u tom periodu se pominje u vise od 70 ajeta, da bi odmah nakon Hidzre postao dozvoljenim, ali ne i naredenim. Uzviseni Allah kaze:

,, Dopusta se obrana onima koje drugi napadnu, zato sto im se nasilje cini, a Allah je, doista, kadar da ih pomogne ,, .1

Zatim Uzviseni Allah mu, minima nareduje dzihad protiv onih koji koji ih napadnu, kao sto im nareduje i ostavljanje na miru koji su miroljubivi, pa kaze:

,, I borite se na Allahovom putu protiv onih koji se bore protiv vas, ali vi ne otpocinjkite borbu!, Allah, doista, ne voli one koji zapodjevaju kavgu,, .1

,, A borite se protiv svih mnogobozaca, kao sto se oni svi bore protiv vas,, . 2

,, I borite se protiv njih sve dok mnogobostva ne nestane i dok se Allahova vjera slobodno ispovijedati ne mogne,, . 3

4

Poslanikovo bodrenje na dzihad
i pripreme za njega


Vjerovjesnik, s.a.v.s., bodri na dzihad

Vjerovjesnik podstice na vjezbanje gadanja

Priprema za dzihad

Materijalna opremljenost
Psihicka spremnost

PRIPREMA ZA DZIHAD I POSLANIKOVO, s.a.v.s., BODRENJE NA NJEGA


Musliman se za borbu na Allahovom putu sprema duhovno, fizicki, vojno i na sve druge nacine; gradi ratnu industriju, kopa bunkere, gradi zgrade, obucava se , organizuje, jer islam je vjera ponosa i ne trpi ponizenja ‚

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je ashabe stalno podsticao na dzihad. Tako je pred jednu bitku pomenuo Dzennet, dok je jedan od ensarija (Medinlija) jeo hurme. Cuvsi Poslanikovo kazivanje o Dzennetu, on ustade i race:

,, Ako nastavim sjediti dok pojedem ove hurme, doista je taj zivot dug. Bacio ih je, uzeo sablju i borio se sve dok nije poginuo,, . (Muslim)

Ebu Hurejre kaze da je cuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da kaze:

,, Tako mi Onoga u cijoj ruci je moja dusa! Da nije onih kojima je tesko da izostanu od borbe sa mnom, a ja im ne mogu naci jahalicu, ne bih izostao ni od jednog pohoda na Allahovom putu. Tako mi Onoga i cijoj ruci je moja dusa! Prizeljkujem da poginem na Allahovom putu, a potom da ozivim, kako bih iznova poginuo, a potom ozivljen bio i ponovo poginuo,, .(Buharija i Muslim)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., bodri na dzihad

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je na najljepsi nacin bodrio na dzihad. Ukazivao je na to da je mudzahid uvijek dobitnik. U svakom slucaju ubire jedan od dva lijepa ploda: pobjedu ili ulaz u Dzennet s prvom kapljom krvi koja padne na zemlju, a pri tome ga docekuju dzennetske hurije(njegove dzennetske supruge). Poslanik, s.a.v.s., mudzahidima i sehidima obecaje nagrade kakve ne moze postici niko, osim onaj ko radi ono sto oni rade. Njima i na ovome i na onome svijetu pripadaju pocasti kakve nikome drugome nisu date. Njihova cista krv je ucinjena zalogom pobjede na ovom, a simbolom uspjeha i srece na drugom svijetu.

Poslanik, s.a.v.s., podstice na streljastvo

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je brizno podsticao na vojno obucavanje ashaba. Trazio je od njih da vjezbaju bacanje koplja i strijela, jahanje konja, njihovo uzgajanje i uvjezbavanje, i u time je sa njima licno ucestvovao. Od rijeci kojima ih podstice na to izdvajamo slijedece:

,, Onaj ko nauci streljastvo (bacanje koplja ili strijela) pa ga kasnije zaboravi, taj nije nas, (ili nepokoran mi je),, . (Muslim)

,, Jednom prilikom je Vjerovjesnik, s.a.v.s., prosao pored ljudi iz plemena Esleme koji su bacali koplja pa je rekao: ,, Bacajte sinovi Isma, ilovi, i vas otac je bio vjest strijelac,, .(Buharija)

Ebu Se, id, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., na dan Bedra rekao:

,, Kada vam se priblize gadajte ih strijelama,,.(Buharija)

,, Ukbe b. Amir El Dzuhenij prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao:

,, Zaista ce Allah zbog jedne strijele u Dzennet uvesti trojicu: onoga koji ju je pravio ne zeleci time nista drugo osim dobra, onoga koji je baca i onoga koji je dodaje strijelcu,, . Zatim je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ,, Vjezbajte streljastvo i jahanje (konja). A da budete vjesti u straljastvu, draze mi je nego da budete vjesti u jahanju. Svaka igra u kojoj musliman ucestvuje je zabluda, osim bacanje strijela i luka, uvjezbavanje konja, zabavljanje sa svojom suprugom ,, .(Tirmizi sahih)

Priprema za dzihad

Uzviseni Allah je mu, minima naredio da se, shodno svojim sposobnostima, pripremaju za borbu protiv nevjernika:

,, I protiv njih pripremite koliko god mozete snage i konja za boj, da bi ste time zaplasili Allahove i vase neprijatelje ,, .

,, O vjernici, budite oprezni i nastupajte u cetama ili odjednom svi ,, .

Priprema za dzihad mora sadrzavati slijedece:

1Materijalnu opremljenost

Nasi dobri predhpdnici su sami sebe, kao i druge muslimane, snabdijevali oruzjem. Neki od njih su vlastitim sredstvima opremili citavu vojsku, kao sto je ucinio Osman b. ,Affan u pohodu na Tebuk.. Musliman mora znati koristiti razna oruzja i u borbi mora biti vjest u rukovanju savremenim oruzjima i voditi brigu o njima. Isto tako se mora fizicki pripremati za susret s neprijateljem, koristiti sva potrebna sredstva koja vode ka pobjedi i biti oprezan.


2Psihicku pripremu

Osnovni preduslov svake pobjede mudzahida je njihova privrzenost islamu. To se najprije vidi ako se uporedi predislamski Arap sa samim sobom nakon sto je mprihvatio islam. El Musenna b. Hariseh Es Sejbani kazuje:

,, Ratovao sam protiv Arapa i nearapa. Tako mi Allaha, u dzahilijetu mi je stotinu nearapa bilo teze nego hiljadu Arapa, a danas (tj. nakon sto su prihvatili islam) teze mi je stotinu Arapa nego hiljadu nearapa!.,,

Kada mudzahid krene u dzihad iskljucivo u ime Allaha, on ne ulazi u borbu osim s Allahom dz.s. Njemu Allah dz.s., porucuje:

,, Allah je doista na strani onih koji se Allaha boje i grijeha klone i koji dobra djela cine ,,.3

,, A duznost Nam je bila vjernike pomoci ,, .1

,, A Allah ce sigurno pomoci one koji vjeru Njegovu pomazu ,, ta Allah je zaista mocan i silan ,,.2

,, I ne gubite hrabrost i ne zalostite se, vi cete pobijediti ako budete pravi vjernici ,,.3

Mudzahidu je dovoljan oslonac to sto ga Svemocni Allah ubraja u svije vojnike, kad kaze:

,, A rijec Nasa je davno recena o robovima Nasim, o poslanicima; oni ce biti doista potpomognuti, i vojske Nase ce zacijelo pobijediti ,,.4

Ova vrsta pripreme za dzihad se ostvaruje odgajanjem muslimanskih narastaja u duhu dzihada; gajenjem neogranicene vjere u Allahovu pomoc i predivnu nagradu koja se daje onima koji postignu sehadet, shodno rijecima Uzvisenog Allaha:

,, Vi njih niste ubijali nego ih je Allah ubio ,,.5

,, Nikako ne smatrajte mrtvima one koji su na Allahovu putu izginuli! Ne, oni su zivi i u izobilju su kod Gospodara su svog ,,.1

I kada musliman ni najmanje ne sumnja u ovu Allahovu poruku, nema te sile koja ga moze pokolebati u borbi za istinu. Zato muslimani, dok su bili kako treba, nezaustavljivo rusili tronove mracnjastva u svojim prodorima na Zapad i Istok. To Evropa nije zaboravila i ona jos sa strahom pristupa Islamu. Wilfred Cantvel Smith je u svojoj knjizi ,, Islam in World ,, rekao: ,, Muhamed je, sve do pojave Karla Marxa i komunizma, predstavljao jedinog ozbiljnog neprijatelja zapadne civilizacije. Nikada ne smijemo zaboraviti u kolikoj mjeri je njegovo ucenje bilo stvarno i kako je razornu opasnost za nas, povremeno, predstavljalo. U prvom naletu muslimanske vojske rimska imperija je izgubila svoje najljepse krajeve a islamska , opasnost , se ubrzo nadvila nad cijelim carstvom. U njihovom prvom pohodu pala je Sirija i Egipat, a u drugom i sam Konstantinopolis, a 1529. g. Muslimani opsjedaju zidine Beca koji se nalazi u srcu krscanstva . Oni kao da nisu znali za poraze. Bio je to nezaustavljiv hod ogromne, neukrotive sile ‚ ,,

Da, to je zaista istina. A ko to moze stati pred vojsku u kojoj svaka osoba zeli smrt na Allahovom putu vise nego zivot u ovosvjetskom izobilju!? Mugire b. Su, ajb, r.a., je pred bitku na Nehavendu 19. g. po Hidzri rekao: ,, Poslanik, s.a.v.s., nam je, od naseg Gospodara donio poruku: ,, da ce svak ko od nas pogine biti uveden u Dzennet ,. I zato mi vise volimo smrt nego sto vi volite zivot ,,.

Moc nasih dobrih predhodnika je, prije svega, bila u njihovoj vjeri. Uzdigli su Islam pa je i Islam njih uzdigao. Snazna vjera, za koju su zivjeli i umirali, krcila im je put, osvajala srca i zemlje. Za pola stoljeca je osvojila pola tada poznatog svijeta i pridobila desetine miliona krscana. Islamska misao je bila stvarna i poletna. U korijenu je sasijecala temelje krscanskih dogmi, bacajuci njenu bezboznu misao, civilizaciju i kulturu u sjenu.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je otvoreno i uporno pozivao u dzihad:

,, Pripremite protiv njih koliko god mozete sile, a sila i moc su u streljastvu, i to je ponovio tri puta ,,. (Muslim)

* * *

5

Uzroci i teret pobjede i nagrada za dzihad

Uzroci pobjede u dzihadu

Odgovornost koju preuzima pobjednik

Nagrada za dzihad


Uzroci i teret pobjede i nagrada za dzihad

Uzroci pobjede u dzihadu

Ustajanje protiv nasilja i zla injegovo sprecavanje nije natprirodni dogadaj, nego plod bozanskog programa protkan ljudskim naporom.

Mudzahidi ne pobjeduju samo svojom brojnoscu i opremljenoscu, jer je ono sto se nalazi u njihovim rukama cesto mnogo manje nego sto posjeduju njihovi neprijatelji. Oni, prije svega, pobjeduju snagom svoga imana i Allahovom podrskom. A kada zanemare upute Uzvisenog Allaha i njegovog Poslanika, zanemarili su osnovne preduslove za pobjedu nad zlom. Musliman prihvata bozanski program, vjeruje u njega i uzima ga za kodeks svoga ponasanja tokom cijelog zivota.


A Pobjedu blizom cini sljedece

1 Mudrost vojskovode i njegovo pracenje neprijateljskih kretanja i planova , spijuniranjem i odkrivanjem njihovih slabih tacaka; tako je Vjerovjesnik, s.a.v.s., slaopovjerljive ashabe u razne krajeve radi izvidanja i prikupljanja preciznih podataka o neprijatelju. Jednom prilikom je rekao Huzejfi, r.a.:

,, Ustani Huzejfe i donesi mi vijesti o tom i tom narodu, ali nemoj da se dosjete(zbog tvog raspitivanja) pa da se spreme i osujete nase planove ,,. (Muslim)


2 Prisustvo i licno ucestvovanje politickog i vojnog starjesine na prvoj borbenoj liniji, kao sto je cinio Poslanik, s.a.v.s., ostavljajuci snazan uticaj na prisutne.

Od Dzabira b. Abdullaha se prenosi:
,, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je na dan oslobadanja Mekke usao u Mekku s bijelim bajrakom ,,. (Ibn Madze)



3 Studiozno proucavanje strategije, uvazavanje strucnih misljenja i oslanjanje na iskusne jer ce to, s malo zrtava, dati zeljene rezultate;


4 Cvrsta vjera i ubijedenost u ispravnost cilja za koji se bori, sto mudzahidu uliva novu snagu da istraje u borbi podnoseci sve njene teskoce;


5 Poslusnost vojskovodi i uzimanje u obzir svih mogucih opcija, dajuci sve od sebe u nastojanju da ishod bude bolji; Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao:


,, Ko se meni pokorava, pokorava se i Allahu. A onaj ko je pokoran emiru (vojskovodi), pokoran je i meni, a onaj ko je nepokoran emiru, nepokoran je i meni ,,. (Buharija i Muslim)

6 Podrska meleka mudzahidima.

Prenosi se da je Ibn ,Abas, r.a., rekao:

,, Dok je musliman jednog dana slijedio jednog od musrika, kad zacu udar bica povrh sebe i glas konjanika koji povikuje: ,, Naprijed hajzume ,! (ime konja koji jase kralj). Zatim pogleda u musrika, kad se ovaj strovali, pa ponovo pogleda na nosu mu vidje masnicu, a lice mu bijase iscijepano i pomodrilo kao od udaraca bicem ‚ Jedan od Ensarija dode Poslaniku, s.a.v.s., pa ga izvijesti o tome a on mu rece: ,, Istinu si rekao, to je ispomoc sa treceg neba‚ ¨ ,,.(Muslim)



Odgovornost koju preuzima pobjednik

Pobjeda u svakodnevnom zivotu iziskuje mnogo odricanja i veliku odgovornost. Dzihad nije propisan radi rusenja vlasti jednog nasilnika da bi je preuzeo drugi nasilnik. Veoma je malo onih koji su pravedni kada pobjede. ,, ‚ muslimanskoj zajednici se mora dati do znanja da njoj od pobjede ne pripada nista. Sve je to, samo Allahov plan i odredba koji se putem dzihada sprovodi, a nagrada za sve to je iskljucivo kod Allaha. Tako njoj od ovozemnih plodova te pobjede ne pripada nista. Mudzahid se bori za mnogo velicanstvenije ciljeve, ciljeve koje mu je odredio njegov Stvoritelj. U Islamu vojna, ekonomska ili politicka pobjeda nema nikakve vrijednosti, ako nije utemeljena na bozanskom programu i pobjedi covjeka nad samim sobom ‚ U protivnom ce svaka pobjeda jednog dzahilijeta nad drugim dzahilijetom, od koje covjecanstvo nece imati nikakve koristi ‚ ,,1



Nagrada za dzihad na Allahovom putu

Uzviseni Allah kaze:

,, Allah je od vjernika kupio zivote njihove i imetke njihove u zamjenu za Dzennet koji ce im dati oni ce se na Allahovom putu boriti, ubijati i ginuti. On im je to obecao u Tevratu i Indzilu i Kur, anu a ko od Allaha dosljednije ispunjava obecanje svoje? Zato se radujte pogodbi svojoj koju ste s Njim ugovorili, i to je veliki uspjeh,, .2

Allahova roba je, zaista, skupocjena, Allah placa Dzennetom. Zato Poslanik, s.a.v.s., svojim ashabima za dzihad na Allahovom putu nikad nije obecavao nista osim Dzenneta.

,, Enes b. Malik, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., u Bici na Uhudu, odcijepljen od preostale vojske zajedno sa sedam Ensarija i dvojicom Kurejsija, pa je, kada su ga iscrpili neprijatelji, rekao: ,, Ko ce ih odbiti od nas, garantujem mu Dzennet (ili taj ce biti zajedno sa mnom u Dzennetu),, . Pristupio je jedan od Ensarija i borio se sve dok nije poginuo. Ponovo su izmorili Poslanika, s.a.v.s., pa je ponovo rekao: ,, Ko ce ih odbiti od nas bice zajedno sa mnom u Dzennetu,, . Pristupio je jedan od Ensarija i borio se sve dok nije poginuo. Tako ih je pitao sve dok nije izginulo svih sedam Ensarija. Poslanik, s.a.v.s., je preostaloj dvojici ashaba rekao:,, Nismo uspijeli uciniti ono sto su ucinila ova nasa braca!,, (Muslim)


6


Nacin ponasanja mudzahida,
Njegova zaduzenja pred dzihad i poslije njega

1- Nacin ponasanja mudzahida
2- Sta su mudzahidi duzni uraditi prije pocetka borbe

Priprema za rat
Odabir odgovarajucih strateskih polozaja
Postavljanje ratne strategije
Najava rata
3- Varanje u ratu
4- Trazenje podrske od nevjernika u dzihadu

VRLINE MUDZAHIDA NJEGOVE OBAVEZE
Vrline mudzahida

Posto su ciljevi dzihada plemeniti, i nacin na koji se on vodi mora biti plemenit. Zato Uzviseni Allah zabranjuje otpocinjanje borbe, i kaze:

,, I ne otpocinjite borbu!,,1

1)Mudzahid je hrabar

Dzihad je tezak teret. U njemu se gine, gube dijelovi tijela i zadobivaju rane. Medutim, mudzahid zna zasto se bori, svjestan je da je na pravom putu i za sve zrtve ocekuje nagradu od Uzvisenog Allaha. Svjestan je da mu, ruke, noge, oci, i zivot niko osim Allaha nije u stanju platiti. Poslanik Islama je u govoru o jednom mudzahidu kome su odsjecene obje ruke rekao da mu ih je Allah zamijenio s dva krila. I kada mudzahid sve to ima u vidu, cio zivot i dunjaluk bivaju mizerni u njegovim ocima. Zato se medu mudzahidima cesto susrecu oni koji pri povratku iz borbenog zadatka placu sto nisu poginuli. Onaj ko tako razmislja je krajnje hrabar i ne boji se opasnosti. Esma b. Ebu Bekr je svome sinu koji je pred nju izasao u panciru rekla:,, Zasto si to obukao? Ja te u dzihad saljem nebi li zadobio sehadet, a ne da mi se kuci vratis,,. A Nuruddin Mudzahid je svome bratu, koji je u dzihadu izgubio oko, rekao: ,, Kada bi ti se pokazala nagrada koju si zasluzio gubljenjem tog oka, ti bi prizeljkivao da si ih oba izgubio.,,2


,, Bizantijski imperator Herakl je pitao svoje vojskovode: ,Tesko vama, ko su ti vojnici s kojima sa borite? Zar nisu ljudi kao i vi? Jesu li brojniji od vas?, Oni odgovorise:, Mi smo od njih brojniji nekoliko puta i nikada se snjima nismo sucelili a da nismo bili brijniji,. Herakle povika: ,Tesko vama, pa zasto onda gubite bitke?!, Ustao je jedan od prisutnih staraca i rekao: , Zato sto oni klanjaju nocu, poste danju, ispunjavaju ugovore i date rijeci, nareduju dobro i odvracaju od zla, nikome ne cine nasilje i medusobno jedni druge savjetuju. Kada na njih navalimo, strpljivi su i postojani, a kada oni navale na nas ne kolebaju se,, .1

Poslanik, s.a.v.s., je mudzahide poucio ka, ne uzurpira i ne udara na cast niti mu je cilj zlostavljati dusmane. U toku borbe je uzoran borac isto kao sto je u miru miroljubiv gradanin.

,, I kada Islam nareduje dzihad, potice na njega i sehidima garantuje nepojmljivo velike nagrade u vjecnim dzennetima, ne cini to zato da bi muslimani dzihad uzeli sredstvom nasiljaniti da bi ostvarili neke licne interese, nego samo da bi njime zastitili islamski da, vet od Allahovih neprijatelja i bili sto azurniji u sirenju islamske misije, misije upute, pravednosti i istine, kojima Allah ljude izvodi iz tmina na svijetlo i iz robovanja ljudima ka obozavanju samo Uzvisenoh Allaha,,.2

Uzviseni kaze:

,, Ako hocete da na nepravdu uzvratite, onda to ucinite samo u onoj mjeri koliko vam je ucinjeno; a ako otrpite, to je doista, bolje, za strpljive,,.3

Najbolji ucitelj islamskog nacina ponasanja u dzihadu, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je i pored svih uvreda, napada, i pokusaja fizicke likvidacije od strane musrika, prilikom pobjednickog ulaza u Mekku svojim zakletim naprijateljima rekao:

,, O Kurejsije! Sta ocekujete da cu s vama uciniti?!,, Oni rekose:
,, Lijepo ces s nama postupiti, ta ti si plemenit i sin plemenitog!,, A on im uzvrati:,, Ja vam kazem ono sto je Jusuf, a.s., rekao svopjoj braci:,, Danas vas ni koriti necu,, . Idite, vi ste slobodni!,, (ibn Ishak, hasen ili gajrihi)


2)Mudzahid ne spaljuje neprijatelja na vatri

Islam je vjera oprastanja, tolerancije, strpljivosti i samilosti cak i prema neprijateljima. Dzihad nije propisan tradi prolijevanja krvi i skrnavljenja tude casti. Zato musliman, u vecini slucajeva, postupa blago s neprijateljem kada ga zarobi, i kada je u stanju s njim raditi sto hoce.

Ebu Hurejre, r.a., kaze: Allahov Poslanik, s.a.v.s., nas je poslao na jedno mjesto i rekao:

,,Ako nadete toga i toga, spalite ih vatrom,, .Kada smo krenuli, on nam rece: ,,Naredio sam vam da spalite toga i toga, medutim, vatrom ne kaznjava niko osim Uzviseni Allah, pa ako ih nadete samo ih ubijte,,.,,(Buharija)

,, Ne kaznjavajte Allahovom kaznom (Vatrom)!,, (Buharija)


2)Mudzahidu nije cilj masakriranje neprijatelja

Islam zabranjuje masakriranje neprijatelja. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je u Bici na Uhudu nasao svoga amidzu Hamzu, r.a., izmasakriranog, te se zakleo da ce se navjernicima osvetiti tako sto ce izvrsiti masakr nat trideset njihovih ljudi, medutim, Allah, dz.s., mu je to kasnije zabranio.

Muslimani su najsamilosnija stvorenja prema Allahovim stvorenjima. Niko se vise vise od njih ne ustrucava od masakriranja ubijenih i produzavanja mucenja i to iz postovanja Stvoritelja tog tijela i Poslanika, s.a.v.s., koji jaze:

,, Kada ubijate, uradite to lijepo!,, (Muslim)

Islam svoje sljedbenike uci lijepom ponasanju i samilosti i kada ubijaju. Zato oni ne prelaze granice dopustenog i ne cine ono sto im je zabranjeno; ne masakriraju, ne izivljavaju se nad ranjenim i zarobljenim i ne otezavaju smrt neprijateljima. Ta on se bori da bi Allahova rijec bila gornja. Njegovo srce je ispunjeno samiloscu i blagoscu, za razliku od nemuslimana cije je srce puno mrznje i grubosti.


3)Mudzahid ne ubija one koji ne ucestvuju u borbi

Islam zabranjuje ubijanje onih koji ne ucestvuju u borbi; zbog bolesti, i nesposobnosti, malodobnosti ili zaokupljenosti necim drugim umjesto borbe, kao sto su djeca, zene, bolesnici, slijepci i monasi u samostanima ‚ Muslimani ratuju kako bi stali u kraj neprijateljskom djelovanju i otklonili opasnost koja (za)prijeti Allahovoj vjeri, shodno velikom islamskom pravilu:

,, Nema ratovanja osim protiv ratnika i nema neprijateljovanja osim onome ko cini nasilje,,.1

Od Ibn Omera se prenosi:

,, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je u jednoj bici vidio jednu ubijenu zenu, pa je to osporio i zabranio ubijanje zena i djece,,.(Tirmizi, hasen sahih)


4)Mudzahid postuje ugovore

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao:

,, Ko s nekim narodom sklopi ugovor o primirju, neka ga ne krsi sve dok ne prode vrijeme ili ga odbaci zato sto su ga oni prekrsili,,.(Tirmizi, hasen sahih)

Svakom vjerniku je dovoljno to sto Poslanik, s.a.v.s., prijeti onome ko (pre)krsi s nevjernikom sklopljeni ugovor o nenapadanju na odredeno vrijeme. Poslanik, s.a.v.s., kaze:

,, Ko ubije covjeka s kojim je sklopljen ugovor u vrijeme kada ga nije dozvoljeno ubiti, taj nece unici u Dzennet.,,1

,, Svaki krsilac ugovora(varalica) ce na Sudnjem danu imati barjak izdajstva (pod kojim ce se pojaviti).,, (Muslim)


5)Mudzahid ne prizeljkuje vlastitu nesrecu

Mu, min ne prizeljkuje sukob s neprijateljem jer ne zna kako bi se mogao zavrsiti, ali kada pode u dzihad moli Allaha da mu podari jednu od dvije dobre stvari; pobjedu ili sehidsku titulu.

Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:

,, O ljudi ne prizeljkujte susret s neprijateljem, i trazite od Allaha da vas postedi! A kada se s njim sretnete budite strpljivi i znajte da je Dzennet pod hladovima sablji!,, (Buharija)

,, Ne prizeljkujte susret s neprijateljem a kada se sa njim sretnete budite strpljivi!,, (Muslim)


6( Mudzahid se iskreno obraca Allahu dovom prije borbe

Mudzahid je svjestan da pomoc dolazi od Allaha, da su vjernicke malobrojne skupine nosile pobjede nad mnogoljudnim hordama nevjernika. U svakom dzihadu se desi veoma mnogo kerameta1 za koje ne postoji objasnjenje osim priznanja da se radi o direktnoj intervenciji neke od Allahovih vojski.

Uzviseni Allah kaze:

,, Ako vas Allah pomogne, niko vas nece moci pobijediti, a ako vas ostavi bez podrske, ko je taj ko vam, osim Njega moze pomoci? I samo u Allaha neka se pouzdaju vjernici!,,1

,, A pobjeda dolazi samo od Allaha, Silnoga i Mudrog,,2

,, A Allah svojom pomoci cini mocnim onoga koga On hoce,,3

Zato se borac na Allahovom putu prije pocetka borbe iskreno obraca Uzvisenom Allahu i od Njega trazi podrsku i pomoc. Abdullah b. Ebi el Evfa, r.a., kaze:

,, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je u Bici na Uhudu molio za unistenje musrika, pa je dovio: ,, Boze Koji objavljujes Knjige i brzo svidas racune! Boze porazi (ove) skupine! Boze, porazi ih i potresi tlo pod njihovim nogama,,!,, (Buharija)

Omer b. El Hattab, r.a., prica:

,, Na dan bitke na Bedru ‚ Vjerovjesnik, s.a.v.s., se okrenuo prema Kibli, podigao ruke ka nebesima i obratio se svome Gospodaru: , Boze, ispuni ono sto si obecao. Boze, podari nam ono sto si mi obecao! Boze, ako ova skupina muslimana bude unistena, nece Te vise niko na Zemlji obozavati!, Tako je okrenut prema Kibli, nastavio dozivati svoga Gospodara, da mu je ogrtac(odora) spao s leda. Prisao mu je Ebu Bekr, r.a., podigao njegov ogrtac, stavio mu ga na ramena, stao iza njega i rekao, Allahov Vjerovjesnice dovoljno si molio svoga Gospodara. On ce ispuniti ono sto ti je obecao,, . Tada je Uzviseni Allah objavio: ,, Kada ste od Gospodara svoga pomoc zatrazili; On vam se odazvao: Poslacu vam u pomoc hiljadu meleka koji ce jedni za drugima dolaziti,,.,,1 Allah ga je pomogao melekima.,, (Muslim)

Sta treba uraditi prije pocetka borbe

1)Priprema za rat

Priprema za rat mora biti temeljita. Mora se voditi racuna o svim pojedinostima. Moraju se iskopati rovovi, izgraditi utvrdenja, detaljno razraditi plan borbe, odrediti vojskovode, obuciti borce rukovanju oruzjem ‚

, Ukbe b. , Amir El Dzuhenij kaze da je cuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako na minberi govori:

,, Pripremite protiv njih koliko god mozete sile. Zaista je snaga u gadanju,,, i to je ponovio tri puta. (Muslim)


2)Odabir strateskih polozaja

Mudzahidi moraju odabrati povoljne polozaje za vodenje borbe kao sto je to cinio i njihov vrhovni voda Allahov Poslanik, s.a.v.s., u svim borbama. Tako je Bitku na Uhudu vodio izmedu dva brda; Uhuda i Anina, zato sto je to mjesto pogodno za odbrambeni rat.


,, Muhadirima i Ensarijama, (neka im se Allah smiluje), je naredio da (prije Bitke na Hendeku) iskopaju veliki kanal oko Medine. Tom prilikom su na ledima nosili prasinu(i zemlju) i govorili:,, Mi smo dali (cvrstu) prisegu Muhhamedu, s.a.v.s., da dzihad nikada necemo ostaviti,,.,, (Buharija)


3)Postavljanje ratne strategije

Ratnu strategiju obicno proucavaju strucna vojna lica, i to nakon sto prikupe povjerljive podatke o neprijateljskoj vojsci.
Muslim biljezi podatak da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., ispitivao dvojicu mladica iz musricke vojske te je iz njihovog kazivanja saznao gdje se utaborila njihova vojska i da ih ima oko hiljadu.

Poslanik, s.a.v.s., je rekao:

,, A kada sretnete svoje neprijatelja (musrike), pozovi ih da prihvate jednu od tri stvari pa ako bilo sta od to troje prihvate primi to od njih i ostavi ih na miru.Pozovi ih u islam pa ako se odazovu(i prihvate ga), primi to od njih i ostavi ih na miru; zatim ih pozovi da ucine hidzret, (da odsele u Medinu), i reci im, ako to urade, da ce imati sva prava i zaduzenja koja imaju i ostali muhadziri. A ako ne htjednu uciniti hidzret, obavijesti ih da ce biti u isto polozaju u kojem se nalaze beduini (seljaci), da ce se nad njima sprovoditi zakon koji se sprovodi nad ostalim muslimanima, ali da nece imati pravo na ratni plijen niti plijen koji se zadobije bez borbe, osim ako budu ucestvovali u dzihadu s muslimanima.


Ako sve to odbiju, onda trazi od njih trazi godisnji porez(dziziju), pa ako to prihvate, primi to od njih i ostavi ih na miru.
Ali ako i to odbiju, trazio od Allaha podrsku i vodi protiv njih rat., (Muslim)


4)Najava rata


Postoje tri misljenja po pitanju obaveznosti najave rata neprijatelju:

a- da je njegova najava obavezna, a to misljenje je neosnovano,
b- da se dzihad nikad ne mora najavljivati; a to misljenje je pogresno, a oni koji ga zastupaju nalaze dokaz u tome sto je Allahov Poslanik, s.a.v.s., iznenada napao pleme Beni Mustalik, kao sto se kaze u hadisu koji prenosi ibn , Avn:


,, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je iznenada napao pleme Beni Mustalik, a oni taj napad nisu ocekivali, dok su napajali stoku. Pobio je one koji su bili dorasli za rat a preostale je zarobio,,.(Muslim)

Medutim, tacno je da je to bilo dozvoljeno samo u prvo vrijemer islama,
c- vecina islamskih ucenjaka smatra da je obavezno najaviti napad i navjernike pozvati u islam ako ranije nisu pozivani, a ako su ranije pozivani, onda je najava napada pozeljna, ali nije obavezna.


Obmanjivanje neprijatelja u ratu

Neprijatelja je u ratu dozvoljeno (s)lagati, obmanuti ga i prevariti ako se time nece prekrsiti sklopljeni ugovor.

Kada je Nu, ajm b. Mes, ud b. ,Amir iz plemena Gatafan presao na islam (pred Bitku na Hendeku), dosao je Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i rekao: ,, Ja sam presao na islam a moj narod to ne zna, pa mi naredi sta treba da radim!,, Allahov Poslanik, s.a.v.s., mu je rekao: ,, Ti si samo jedinka medu nama, pa nastoj da nam olaksas onoliko koliko mozes,,.1

I Nu, ajm je na Hendeku odigrao veoma znacajnu ulogu, uspijevsi ubaciti medu nevjernicka plemena nepovjerenje.

Od Aise, r.a., se, vjerodostojnim lancem ljudi, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao

,, Rat je varka,,. (Buharija i Muslim)

Tj. varkom se u ratu nekada moze postici vise nego snagom, brojnoscu i opremom.

,, I zaista su prepredenost i psiholoski rat u zastrasivanju neprijatelja djelotvorni koliko i snaga oruzja, narocitou danasnje vrijeme. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je, npr. Ubio u Ebu Sufjanu svaku volju za otporom, a psiholosko stanje u koje ga je doveo iskoristio je za rusenje spremnosti mekanskih musrika, tako sto je trazio da mudzahidi paradiraju pred njim pokazujuci snagu muslimanske vojske. Ratnici iz raznih plemena su prolazoli dok je Ibn, Abas stajao pored njega pominjuci mu ime plemena iz koga su ti ratnici,,.1

Trazenje kafirove podrske u dzihadu

Islamska ulema se razisla po pitanju prihvatanja podrske od nevjernika u ratu.

1. Jedni kazu da to nije dozvoljeno, i to potkrepljuju hadisom koji prenosi Aisa, r.a.:

,, Jedan musrik je rekao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.: , Dosao sam da te slijedim kako bi s tobom dosao do plijena,. Allahov Poslanik, s.a.v.s., ga je upitao: , Vjerujes li u Allaha i Njegovog Poslanika?,, On rece: , Ne,. ,, Onda se vrati jer mi ne prihvatamo podrsku musrika ‚ ,,.,, (Muslim)
2. Hadevije i hanefije smatraju da je dozvoljeno oslonuti se na nevjernike u dzihadu, zato sto je i Allahov Poslanik, s.a.v.s., u Bici na Hunejnu prihvatio podrsku Safvana b. Umejje i Jevreja iz plemena Benu Kajnuka, a kao sto to biljeze Ebu Davud i Et Tirmizi u zbirkama mursel hadisa.
A misljenje koje objedinjuje obje pomenute predaje je da je Poslanik, s.a.v.s., odbio pomoc musrika u Bitki na Bedru zato sto je osjetio da ce on prihvatiti islam ako ga odbije, sto se i desilo, ili je, pak, prihvatanje takve podrske tada bilo zabranjeno pa je kasnije dopusteno radi olaksavanja muslimanima.

3. U komentaru Muslimove zbirke stoji da je Es Safija rekao: ,, Ako nevjernik od koga se trazi ili prihvata podrska ima lijepo misljenje o muslimanima a njegova je pomoc znacajna, od takvog se prihvata podrska, dok je to u protivnom pokudeno, zato sto se ne moze biti sigurnim od njegove izdaje,,.1



7


Smaknuce neprijatelja


Vrste ljudi protiv kojih se vodi dzihad
Koga je dopusteno ubiti u dzihadu
Rusenje i spaljivanje u dzihadu


Pogubljenje neprijatelja

Vrste ljudi protiv kojih se vodi dzihad

1)Musrici

Musrici su, po Islamskom ucenju, najgora stvorenja koja hodaju zemljom. To su oni koji nesto ili nekoga mimo Allaha smatraju bozanstvom, ili ga Njemu smatraju ravnim, kao sto su vatropoklonici, obozavaoci Sunca, dzina, krave, kipa i sl. Njih treba prvo pozvati Islamu , i ako ga odbiju protiv njih se mora voditi rat.

2)Otpadnici od Islama , koji su nekada bili Muslimani, a potom okrenuli mu okrenuli leda. I protiv svih onih koji se ne vrate u okrilje Islama treba pokrenuti dzihad. Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaze :

,, Ubite onoga koji je Islam zamjenio drugom vjerom,,. (Buharija)

3)Buntovnici protiv Islamske vlasti

Ustajanje protiv islamske vlasti i okretanje leda Islamu i Muslimanima je izdaja. Zato se buntovnici moraju pokoriti .Borba protiv njih se smatra , naredivanjem dobra i odvracanjem od zla, , a to je stroga obaveza za svakog Muslimana. Uzviseni Allah kaze:

,, Ako jedna od dvije skupine (Vjernika) ucini nasilje drugoj, onda se borite protiv one koja je ucinila nasilje sve dok se Allahovim propisima ne prikloni,,.1

Isto tako se buntovnicima smatraju oni koji u cjelosti napuste neka od osnovnih obiljezija Islama, kao sto su hadz, ezan, namaz, i sl..


4)Krscani i Jevreji

Ako se radi o slobodnim nemuslimanima koje je Islamska drazava uzela pod svoju zastitu i koji joj placaju glavarinu, njih treba pozivati u Islam pa ako odbiju, propisuje im se dzizija, a ako i to odbiju, duznost je najaviti im rat i voditi ga protiv njih.
Ako se radi o nemuslimanima koje su Muslimani uzeli pod svoju zastitu, njima se nudi da prihvate Islam, pa ako zatraze odreden vremenski period da razmisle, i zato i se daje dovoljno vremena, u a tom periodu se s njima postupa kao sa slobodnim nemuslimanima koji zive pod zastitom islamske drzave kojoj placaju glavarinu. A kada istece dogovoreno vrijeme, dozvoljeno je protiv njih voditi rat.
Tako je ugovor s nemuslimanima koji su pod zastitom Islamske drzave kojoj placaju glavarinu trajan, dok je ugovor s nemuslimanima koje je neko od Muslimana uzeo pod svoju zastitu, privremen.


Koga je dopusteno ubiti u dzihadu

Dozvoljeno je ubiti svakog ko na bilo koji nacin ucestvuje u borbi protiv Muslimana; oruzjem, planiranjem, potpomaganjem neprijatelja ‚ dok je sve one koji ne ucestvuju u borbi, poput djece, zena, staraca, nepokretnih invalida, slijepaca, ljudi koji nemaju ruku ili nogu, ludih osoba i miroljubivih monaha u samostanima, zabranjeno ubijati .1

Allahov Poslanik, s.a.v.s., pa nije ubijao neprijateljsku djecu, zene i starce, ako nisu ucestvovali u borbi a to je zabranio i svojim sljedbenicima. Ibn ,Umer kaze:

,, Vjerovjesnik, s.a.v.s., je vidio ubijenu zenu na putu, pa je zabranio ubijanje zena i djece.,, (Ibn Madze, Tirmizi sahih)


,, U jednoj bitci koju je predvodio Vjerovjesnik, s.a.v.s.,je pronadena ubijena zena, pa je on osudio ubijanje zena i djece.,, (Buharija i Muslim)

U drugoj predaji se kaze da je rekao:

,, Ta nije ona ucestvovala u borbi! ,, (Ahmed)


,, Allahov Poslanik, s.a.v.s., bi vojskovodi li predvodniku izvidnice, pred slanje na zadatek, preporucio da se boji Allaha i da lijepo postupa s nemuslimanima koji su s njim, a zatim bi rekao: ,, ‚ i ne ubijajte dijete! ,, (Muslim)

U prethodnom hadisu koji biljezi Ahmed se jasno ukazuje na razlog zbog kog se u ratu ne ubijaju zene. Medutim, ako zena, svestenik, dijete ili starac aktivno ucestvuju u borbi ili na bilo koji nacin pomazu neprijateljsku vojsku, onda oni imaju tretman kao i ostali vojnici i u tom slucaju je i njih dopusteno pobiti. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je jednom prilikom rekao:

,, Pobijte musricke starce (koji su jos u snazi i mogu dati doprinos u borbi), a ostavite (u zivotu), njihove (nedorasle) mladice ,,.

U hadisu koji se nalazi u Subulus selamu se kaze da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., vidio ubijenu zenu u Taifu, pa je rekao:,, Zar nisam zabranio ubijanje zena? Ko ju je ubio?,, Poslanik je samo naredio da je pokopaju.1
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je upitan sta da se radi s musrickim zenama i djecom koji se u nocnom napadu zarobe, pa je rekao: ,, Oni su dio njih ,,.(tj. dopusteno ih je ubijati kao i sve ostale musrike). ( IbnMadze )

A one koje nije dozvoljeno ubiti u toku borbe, nije ih dozvoljeno ubiti ni poslije borbe, a ako su ucestvovali u borbi i u njoj zarobljeni, dopusteno ih je ubiti i nakon zavrsetka borbe.

Propisi po pitanju rusenja i spaljivanja:

Usame b. Zejd kaze:

,, Allahov Poslanik, s.a.v.s., me poslao u selo zvano Ubna, i rekao mi: ,, Napadni Ubnu rano ujutru i spali je.,, ( tj. spali njihove kuce i usjeve).,, (Ibn Madze)


,, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je spalio palme Beni En Nedira.,, (Muslim)


8

Duznosti vojskovode prema vojsci i vojske prema vojskovodi


1- Obaveza vojskovode prema njegovim vojnicima

2- Obaveze vojnika prema svome vojskovodi

DUZNOSTI VOJSKOVODE PREMA VOJSCI
I VOJSKE VOJSKE PREMA VOJSKOVODI


Obaveze vojskovode prema vojnicima

Covjek u Islamskom drustvu ne moze izrasti u vojskovodu ako ne slijedi vrhovnog vodu ovog ummeta, Muhammeda, s.a.v.s., zato sto Islamski ummet ima jedinstvenog i nepogresivog vodu, a sve ostale vode i celnici njega slijede u svi oblicima zivota. ,, Muhammeda, s.a.v.s., krase sve odlike uspjesnog vojskovodu. On nikada nije napustio bojno pilje i otisao na mirno mjesto prije svojih vojnika. Brizno je bdio nad saborcima i Islamskim da, vetom. U tome se dokazao kao vrsni ratnik i hrabri heroj koji ne ostavlja prvu borbenu liniju prije nego sto i posljednji borac s nje ode. Tako ni Mekku nije napustio prije no sto su iz nje odselili njegovi ashabi.,,1


1.Vojskovoda je samolostan prema svojim vojnicima a ostar prema neprijatelju

,, Samilost prema svome vojniku je vazna odlika svakog vojskovode. Ta osobina je vidna u Poslanikovoj, s.a.v.s., plemenitoj licnosti i ashabima koje je on u dzihadskom duhu odgajao. Oni su bili zestoki prema nevjernicima, a samilosni jedni prema drugima.,,2

Vjerovjesniku, s.a.v.s., je u svim pohodima najjaci oslonac poslije Allaha, dz.s., bila ljubav i odanost njegovih vojnika prema njemu. Volio ih je pa su i oni njega voljeli. Uvijek je s njima postupao blago. Bodrio ih je na pozrtvovanje i samoodricanje i u svemu tome bio prvi. Hvalio ih je i uzimao u zastitu, podizuci time njihov borbeni moral. Takvim postupcima je bio i za sva vremena ostao najvelicanstvenijim uzorom svakom uspjesnom vojskovodi koji osjeca opasnost koja ih okruzuje sa svih strana, ali se hrabro i mudro suceljava sa njom.

,, Kada bi se vojskovoda stavio u polozaj onih koje predvodi, uvidio bi da svaki vojnik prizeljkuje da njegov pretpostavljeni primjecuje i vrednuje njegov trud, i da zeljno ocekuje da bude adekvatno nagraden i pohvaljen za dobro obavljen zadatak i ulozeni trud,,.1

,, Uspjesan vojskovoda sa svojom vojskom postupa blago, zajedno s njima ucestvuje u akcijama. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je s ashabima ucestvovao u gradnji dzamije, kopanju kanala u Bici na Hendeku i mnogim drugi poslovima ‚ A kada bi mu neko od ashaba donio jelo ili nekoliko hurmi, zvao bi sve koji kopaju kanal oko Medine da jedu s njim ‚ ,,2

,, Enes, r.a., prica: ,, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je svojom blagoscu u srca ljudi unosio veliku radost. Tako mi Allaha, nije odbijao ni hladnu hranu roba ili robinje niti mu je bilo nalagodno da uzme u narucje malo dijete i umije njegovo lice i opere njegove noge. Nikada mu niko nije postavio pitanje, a da s paznjom ne bi saslusao. Sagovornika nije napustao sve dok on njega ne napusti. Kada bi se neko sa njim rukovao, nikada nije prvi povukao svoju ruku.,,3


2)Vojskovoda je uvijek na celu svoje vojske

Vjerovjesnik, s.a.v.s., je isao ispred svoje vojske i bio njen stvarni neustrasivi voda, dajuci time divan primjer svakom buducem vojskovodi. ,, Kada vojskovoda ide ispred svoje vojske ili kada stoji pored topa, moral njegovih vojnika porasta i u boj krecu s mnogo vecim elanom. Ne gubimo iz vida postupke Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji je bio stozer svake bitke u kojoj je ucestvovao. Kada bi drugi ustuknuli, on je stajao na bojnom polju postajan kao stijena, zestoko se boreci protiv neprijatelja. Kada bi borba postala zestoka, ashabi su se ponekad sklanjali iza njega, tako da je cesto bio najblizi neprijatelju.,,1

Enes b. Malik kazuje:

,, U Bici na Uhudu Poslaniku, s.a.v.s., je izbijen sjekutic i rasjecena glava,,. (Muslim)


3)Vojskovoda svoje vojnike savjetuje i poucava ih kako treba da se ponasaju u dzihadu

Kao mehlem blage rijeci i umjesni savjeti najveceg islamskog vode, Vjerovjesnika, s.a.v.s., su bile hiljadu puta djelotvorniji od bilo kojeg plijena i bilo koje pobjede. Poslanik je svojim sljedbenicima ostavio neprocjenljivo vrijedno iskustvo i kodeks ponasanja vojskovode prema mudzahidima. A oni koji su ga doslovno slijedili, su brzo preuzeli vodstvo svijetom.

Sulejman prenosi da je njegov otac rekao:

,, Allahov Poslanik, s.a.v.s., bi vojskovodi ili predvodniku izvidnice koga odabere preporucio da se boji Uzvisenog Allaha i da lijepo postupa s muslimanima koji su s njim ,, a zatim rekao:

,, Borite se u ime Allaha i na Njegovom putu, borite se protiv onih koji ne vjeruju u Allaha!Borite se i ne skrivajte nista od ratnog plijena. Nemojte krsiti ugovor, nemojte masakrirati mrtve i nemojte ubijati djecu ‚ ,,. (Muslim)

Poslanik, s.a.v.s., je neumorno vodio racuna o sigurnosti svojih vojnika. Vojsku bi djelio na razne skupine, odredivao bi svakom pojedincu mjesto na bojnom polju, i u svemu bi se dosljedno pridrzavao Allahovog puta. Tako je, Alejhisselam, bio i ostao najuzorniji voda svoga ummeta i zivi primjer svakom vojskovodi.


4)Vojskovoda svoje vojnike uvijek uzima u zastitu

Vjerovjesnik, s.a.v.s., je svoje sljedbenike uvijek uzimao u zastitu i nikada nije dopustao da mu se neki od njegovih ashaba pomene po zlu. Lijepo ophodenje prema njima je rezultiralo nepojmljivo velikom ljubavlju prema njemu, tako da su ashabi vise voljeli poginuti nego da njega, Alejhisselam i samo trn ubode.

5)Vojskovoda se savjetuje sa izraslijim vojnicima

U vjerodostojnim hadisima se prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., konsultovao svoje ashabe u donosenju vaznih odluka i uvazavao njihove misljenje. Tako je postupao u Bici na Bedru nakon bjezanja musricke karavane predvodene Ebu Sufjanom, u Bici na Hendeku, Uhudu i mnogim drugim.1


Obaveze vojnika prema vojskovodi

1.Poslusnost i pokornost vojnika pretpostavljenom

Poslusnost vojnika nadedenom je osnovni preduslov uspjeha svake akcije. Zato je Poslanik, s.a.v.s., nakon trazenja pokornosti Allahu i Njegovom Poslaniku, ukazivao na obaveznost pokoravanja pretpostavljenom vojnom starjesini, trazeci istovremeno i od vojskovode da i on bude pokoran Allahu, jer pokornost njemu proizlazi iz pokornosti Allahu i Njegovom Poslaniku.

Ibn Omer, r.a., prenosi od Poslanika, s.a.v.s.:

,, Poslusnost i pokoravanje su obavezni sve dok se ne naredi grijesenje, a ako se naredi grijesenje, onda nema poslusnosti niti pokoravanja,,. (Buharija)


Ebu Hurejre, r.a., kaze: ,, Cuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da kaze:

,, Ko se pokorava emiru pokoran je i meni, a ko je nepokoran emiru nepokoran je i meni. Emir(voda) je stit iza koga se ratuje,,.,, (Buharija)

Ashabi su, (neka je Allah s njima zadovoljan),svoje vojne i druge zadatke valjano obavljali. Kada su bili pozvani u dzihad, bez oklijavanja bi uzimali oruzje a ostavljali imatke, dunjalucka uzivanja, zene, djecu.. Svoje su zivote, u poredenju s borbom na Allahovom putu, smatrali veoma jeftinim.

Kada je Poslanik, s.a.v.s., s Medinlijama sklopio ugovor o selenju u Medinu, oni su se zavjetovali da ce ga stititi od svakog ko mu htjedne nanijeti zlo, ali ne i na to da ce sa njim izlaziti na bojno polje.

I kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,htio presresti Ebu Sufjanovu karavanu, zelio je da s time i Ensarije budu saglasni. Za njih je to bio ispit imana na kome su uzeli najvecu mogucu ocijenu, jer su na najljepsi nacin izrazili svoj potpuni pristanak. Ispred njih je istupio S, ad b. , Ubade i rekao:

,, Kao da na nas mislis, Allahov Poslanice? Tako mi Onoga u mcijoj je ruci moja dusa, da nam naredis da gazimo more , gazili bismo ga, a kada bi nam naredio da u njegove dubine zaronimo i to bi smo ucinili ‚ !,, (Muslim)

Tako su svi ashabi: i bogati i siromasni, i jaki i slabi bili potpuno odani vojnici u vojsci komadanta Muhammeda, s.a.v.s., stiteci ga od nevolja i pomazuci ga u njegovoj teskoj poslanickoj misiji. Kada bi neko od njih zelio da s njim razgovara, rekao bi: ,, I oca i majku bi za tebe dao, Allahov Poslanice!,, I svaki od njih je vise volio da pogine nego da njega i samo trn ubode. Historija prve generacije muslimana je puna takvih primjera.

A kao tome dovoljno je kazivanje Enesa b. Malika, r.a., koji kaze:

,, Moj amidza Enes b. en Nadr nije mogao ucestvovati u Bici na Bedru pa je rekao Allahovom Poslaniku: ,, Allahov Poslanice, nisam ucestvovao u prvoj Bici u kojoj si ratovao protiv musrika, a da mi je Allah to omogucio, vidio bi sta bih ja uradio.
I u Bici na Uhudu, kada su muslimani ustuknuli, ovako je cinio dovu: ,, Moj Allahu, od Tebe trazim oprost za ovo sto su ovi uradili (tj. ashabi), a ogradujem se od onoga sto su uradili ovi (tj. musrici), . Zatim je nastavio da se bori, i susreo Sa,da b. Mu, aza i rekao mu: ,, Sa,de (b. Muaze)! Dzennet! Tako mi Gospodara Kjabe, osjecam miris Dzenneta iz pravca Uhuda!,, (Buharija)
Enes nastavlja svoje kazivanje: ,, Na njegovom tijelu smo nasli sedamdeset i nekoliko rana od udara sabljom, uboda kopljem ili strijelom. Musrici su njegovo tijelo isjekli na komade, tako da ga niko nije mogao prepoznati osim njegove sestre. Ona ga je prepoznala po jagodicama na prstima,,.
Ako zelis jos divnih primjera odanosti, vjernosti i poslusnosti ashaba Poslaniku, procitaj pricu o pogibiji Hubejba b. ,Adijja koji pred svoje pogubljenje kaze: ,, Ni za cim ne marim ako ginem kao musliman,,, ili pricu mladozenje sehida Dzulejbiba koji se zajedno sa Poslanikom nasao okruzen sedmoricom musrika, pa ih je sve pobio a na kraju i sam pao kao sehid. Eto to je plemeniti plod Poslanikovog odgajanja onih koji su ga slijedili.Sve pristupe Poslanika, s.a.v.s., su osigurali i sva vrata do njega su pred musricima zatvarali, ako je trebalo i vlastitm tijelima, kako mu ne bi dusmani naudili. Na putu sirenja Islama su se zrtvovali ne zaleci ni imetak, ni porodicu, ni djecu ni bilo cega sto su imali. Tako je svaki ashab bio uzoran mudzahid na Allahovom putu.



9



Prestanak borbe

Cime zavrsava dzihad



PRESTANAK BORBE

Cime se zavrsava dzihad


Prihvatanjem Islama

Kada neko od vjernika javno ili indirektno prihvati Islam, on time biva brat ostalim muslimanima i protiv njega se vise ne smije ratovati.

a) Od nevjernika, koji porice Allahovo postojanje ili Njegovu jednocu, se kao preduslov da bi njegovo prihvatanje Islama bilo ispravno, trazi da posvjedoci da je samo Allah Bog.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao:

,, Naredeno mi je da se borim protiv ljudi sve dok ne posvjedoce da nema boga osim Allaha i da je Muhammed, s.a.v.s., Njegov Poslanik; da klanjaju namaz i daju zekat; ako to ucine njihov imetak i krv su zastriceni, osim uz pravo Islama a pred Allahom ce za sve polagati racun.,, (Buharija)

Ebu Malik prica da je njegov otac cuo Poslanika, s.a.v.s., da kaze:

,, Ko posvjedoci da nema boga osim Allaha, i porekne sve sto se obozava mimo Allaha, njegov imetak i krv su zasticeni, i (jedino) ce polagati racun pred Allahom.,, (Muslim)

b) Ako se radi o nevjerniku koji prizanje da Allah postoji i da je samo Allah Bog, ali poricer poslanstvo Muhammeda, s.a.v.s., nije dovoljno za njegovo primanje samo prvi dio sehadeta, nego se od njega trazi da izgovori i drugi dio sehadeta, tj. da je Muhammed, s.a.v.s., Allahov Poslanik.

c) Krscanin, Jevrej i ateista se smatraju muslimanima ako s muslimanima pocnu klanjati namaz muslimana, kao i dijete ciji jedan od roditelja prihvati Islam


2) Sklapanjem ugovora o zastiti, tj. uzimanjem nekoga od nevjernika u svoje okrilje (eman)


Ako musliman kaze nekom nevjerniku: ,, Ti si kod mene siguran,, ili , Ja te uzimam pod svoju zastitu, ili , Ja ti garantujem sigurnost,, taj nevjernik je na sigurnom i niko od muslimana ga nema pravo napadati sve dok je pod njegpovom zastitom,, . Opsti proglas o zastiti moze izdati vladar ili onaj ko ga zastupa, a pojedinacni ili za manju grupu nevjernika moze izdati svaki musliman.

3)Sklapanje primirja (hudne)

,, Hudne je potpisivanje ugovora o miru ili primirju na odredeno vrijeme i uz odredenu nadoknadu, ili pak, bez ikakve nadoknade.,,1 U periodu hudne nema ratovanja.


4) Uzimanjem nemuslimana koji zive u Islamskoj zemlji pod zastitu drzave, tako sto oni placaju glavarinu (akdu ez zime)

To je ugovor o ostavljanju miroljubivih nevjernika da zive na miru u Islamskoj drzavi, pod uvjetom da placaju godisnju glavarinu, dok se Islamska drzava obavezuje da ce ih stititi od inozemnih neprijatelja.




DRUGI DIO


SEHADET U SVIJETLU SUNNETA


9

* Sta je sehadet i kakav mu znacaj pripada


Jezicko znacenje rijeci ,, sehid,,
Sehid u vjerozakonu
Zasto je sehid nazvan sehidom
Mali sehadet
Ugled sehida na Allahovom putu


* Po cemu se sehidi razlikuju od drugih


Sehidima pripadaju velike pocasti i nagrade
Sehidi su zivi
Sehidu je zagarantovan oprost grijeha i Dzennet
Sehid ne osjeca bol prilikom pogibije
Sehid se ne gasuli i ne klanja mu se dzenaza
Sehidi se odlikuju sa sest osobina
Sehidska krv mirise kao misk
Sehid prizeljkuje povratak na dunjaluk da bi ponovo poginuo



UVOD

Hvala Allahu koji je mudzahide uzdigao na visoke stepene, obasuo ih Svojom miloscu i izmedu njih odabrao sehide koje odmah nakon pogibije uvodi u Dzennet kakav oko nije vidjelo uho nije culo, i kojeg masta dohvatiti nije u stanju.

I neka je salavat na prvog mudzahida, s.a.v.s., i njegove ashabe koji su u dzihadu radani, u njegovom duhu odgajani, i njemu svoje zivote Allahu prodavali.


Sta je sehadet i kakav mu znacaj pripada

Jezicko i strucno znacenje rijeci ,, sehid,,

Jezicko znacenje rijeci ,,sehid,,

U , Lisanul Arebu, se kaze: Znacenje rijeci isteshede: je: traziti sehadet (tj. smrt na Allahovom putu), a rijec ustushide znaci: ,, poginuo je kao sehid,,

Sehid je onaj ko bude ubijen na Allahovom putu.. I on je ziv kod svoga Gospodara,,.1

Dakle, sehid je svaki musliman koji pogine na Allahovom putu, braneci dini Islam, zemlju, cast, imetak i porodicu ‚


Strucno znacenje rijeci ,,sehid,,

Islamska Ulema je pojam ,sehid, dafinisala na vise nacina a sve te definicije su medusobno slicne.

Safija kazu: ,, Sehid je onaj ko pogine u borbi protiv nevjernika ili podlegne zbog rane zadobivene u toj borbi.,,2

Kod Hanefija je ,,sehid onaj koga na bojnom polju ubiju musrici, ili ga muslimani nakon bitke pronadu ranjenog na mjestu okrsaja,,.1

Malikije su rekli: ,,sehid je onaj koga su na bojnom polju ubili musrici,,.2

Hanbelije tvrde da je: ,,sehid onaj kome uzrok smrti bude borba protiv nevjernika ili pobunjenika, i onaj ko bude ubijen od ruku nevjernika ili nasilnika, i ko bude ubijen na pravdi Boga pa i ako je maloljetan (ili lud) svejedno bio musko ili zensko..,,3.

Ibn Hadzer el Askalani kaze:,, Sehid je onaj ko bude ubijen u ratu protiv nevjernika, i to u napadu, a ne u bijegu,,4.

Sehadetom bi se , prema tome, mogla smatrati sva iskrena zelja da se pogine sehidskom smrcu i svako ulaganje truda da se to zadobije.


Zasto se poginuli mudzahid naziva sehidom

Po ovom pitanju postoji vise misljenja, a ovdje ce mo spomenuti samo neka:

Ibnul. Enberi kaze:,, Rijec Sehid na arapskom jeziku znaci svjedok, (prisutan), a nazvan je: zato sto Allah i Njegovi meleki svjedoce da ce on biti uveden u Dzennet,,.5

Imam En. Nevevi u komentaru ,, Sahih Muslima,, kaze:,, En Nadr b. Sumejl kaze da je sehid nazvan sehidom1, zato sto:

je sehid i nakon pogibije ziv i sto sehidske duse odmah nakon pogibije ulaze u Dzennet, za razliku od drugih muslimana koji ce u njega uci tek nakon Sudnjeg dana,
ili zato sto je Sehid pri rastanku duse od tijela svjedok nagrade koju mu je Uzviseni Allah priredio,
ili zato sto Meleki svjedoce u njegovu korist prilikom uzimanja njegove duse,
ili zato sto on sa sobom ima svjedoka koji ce svjedociti u njegovu korist, a to je krv koja se ne sapire s njegovog tijela jer se sehid ne gasuli,
ili pak, zato sto ce se od njega traziti da svjedoci na Sudnjem danu da su svim narodima slati poslanici i objave.,,2

A tacno je to da se svi pomenuti razlozi mogu smatrati ispravnim.

Medutim, mi na ovom svijetu ni za kog ne mozemo posigurno tvrditi da je sehid i da ce uci u Dzennet, zato sto ulazak u Dzennet ovisi o nijetu poginulog, a namjere zna samo Allah. I ako po pitanju nekoga nije objavljen ajet niti je za njega Poslanik, s.a.v.s., ustvrdio da je sehid, ni mi ne smijemo za njega bezrezervno tvrditi da je Sehid.

A kada za muslimana palog na bojnom polju kazemo da je sehid, time samo zelimo primjenu svih propisa koji se odnose na Sehida, zato sto ga smatramo sehidom, te mu ne klanjamo dzenazu, ne gaqsulimo ga, ne umotavamo ga u posebne haljine, itd.


Pa ko su, onda, Sehidi?

Sehidi su mu, mini poginuli na Allahovom putu, u borbi ciji je jedini cilj postizanje Allahovog zadovoljstva. To su heroji koji svoje zivote jeftino polazu u borbi za istinu objavljenu Muhammedu, s.a.v.s., i vjeru s kojom je on dosao od Uzvisenog Allaha.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je jasno ukazao na to da uzdizanje Allahove rijeci i promicanje interesa Islama mora biti glavni razlog dzihada. To ne znaci da ta borba ne smije imati nikakav sporedni cilj, kao sto je uzimanje ratnog plijena ili srdzba u ime Allaha. Medutim, nista od toga ne smije biti njegov osnovni cilj. I kao sto su sve nule dopisane ispred jedinice bez ikakve vrijednosti, isto tako su i sva dijela ucinjena u necije drugo a ne u ime Allaha bez ikakve vrijednosti. Zato sto je onome ko se bori da Allahova rijec bude gornja, dopusteno da uzme ratni plijen i da se bori iz srdzbe u ime Allaha, jer mu je glavni cilj ispravan.

Ebu Musa el Es, ari prenosi da je jedan od ljudi upitao Allahovog Poslanika, s.a.v.s.:

,, Jedan covjek se bori radi ratnog plijena, drugi da bi se njegovo ime spominjalo (po hrabrosti), a treci da bi ga drugi ljudi uocavali; pa ko je od njih borac na Allahovom putu?,, Poslanik, s.a.v.s., mu rece: ,, Samo onaj ko se bude borio s ciljem da Allahova rijec bude gornja je na Allahovom putu,,. (Buharija)

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je upitan o covjeku koji se bori radi hrabrosti, covjeku koji se bori iz privrzenosti svome plemenu (ili narodu), i covjeku koji se bori da bi ga drugi vidjeli, pa je rekao:,, Onaj ko se bori da Allahova rijec bude gornja, on je na Allahovom putu,,. (Buharija i Muslim)

Vjerovjesniku, s.a.v.s., je dosao naoruzan covjek i rekao mu:,, O Allahov Poslanice! Hocu li se prvo boriti ili cu prvo Islam primiti?,, Poslanik, s.a.v.s., mu rece:,, Primi Islam a zatim se bori ,,. Prihvatio je Islam, borio se i poginuo, pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s., za njega rekao: ,, Malo je radio, ali je njegova nagrada ogromna,,. (Buharija)



Sehid u izrekama Poslanika, s.a.v.s.

Od Poslanika, s.a.v.s., je preneseno vise od 400 hadisa o sehidima, sto ukazuje na veliki ugled koji Sehid ima kod njega.

Poslanik, s.a.v.s., koji samo sustu istinu govori, je cesto ukazivao na nagrade koje se daju Sehidima. I dok bi opisivao ono sto ih ocekuje, u srcu svakog mudzahida se javljala silna zelja da sto prije ude u taj, Sehidima obecani Dzennet, jer ga je Poslanik, s.a.v.s., tako slikovito opisivao da ga je svaki iskreni vjernik dozivljavao kao da ga pred sobom gleda.

Svi ljudi su obicni smrtnici, a samo sehidi na Allahovom putu nastavljaju zivjeti u predivnim perivojima Dzenneta.

Koliko se samo krvi prolije na Sejtanskom putu, kako je u svijetu mnogo nasilja i ubosrava, koliko mladica zivi u beznadu, koliko ih traga za sracom u drogi, zenama, alkoholu i duhanu, da bi se njihov besmisleni zivot na kraju bijedno i jadno zavrsio. I kako je u tom posvemasnjem beznadu divno vidjeti mladica koji zna za sto vrijedi zivjeti i umrijeti!

Svakog pravog mudzahida raduje susret s Uzvisenim Allahom, a posto do tog susreta ne moze doci osim smrcu, i smrt mu biva dragom. Zato on svoj zivot osmisljava velikim idealima i nastoji ga uciniti vrijednijim jer zna da Allah samo vrijednu robu kupuje. Stoga mudzahid ne zna za dosadu i beznade. Na putu do ostvarenja velicanstvenih ciljeva ne zna za strah od smrti. A kako bi i strahovao kad trguje s Uzvisenim Allahom, kada Njemu prodaje svoj zivot u zamjenu za Dzennet koji je prostran koliko Nebesa i Zemlja! On smrt dozivljava kao selenje s ovog na bolji svijet, stvarniji od ovog. Za njega je smrt na Allahovom putu susret s Voljenim i nesto najvelicanstvenije sto moze uciniti. A kako li je divan cilj kome on tezi! Kako li je plemenit onaj ko se radi Njega zrtvuje! Uspjesna li je to trgovina!

U Islamskom ummetu su uvijek postojali oni koji su znali za sta vrijedi zivjeti i umrijeti. Zato je Islamska historija prepuna heroja koji su covjecanstvu odrzali najvelicanstvenije lekcije u pozrtvovanosti. U svakom vremenu i svakom podneblju su postojali oni koji su nastojali oponasati zivot nasih uzornih predhodnika, tako da se prva slika sehidske spremnosti na zrtvu u svakom vremenu i mjestu, uvijek iznova ponavlja.

Onima koji pad sehida na boljnom polju smatraju smrcu, Uzviseni Allah porucuje:

,, Nikako ne smatrajte mrtvima one koji su na Allahovu putu izginuli! Ne, oni su zivi i u izobilju su kod Gospodara svoga,,.1

Vrste sehida

Uzviseni Allah ce, iz Svoje milosti, neke od Svojih robova svrstati s onima koji su poginuli u borbi na Njegovom putu, kao sto su: onaj ko pogine pod rusevinama ili braneci svoju porodicu i imetak, onaj ko umre od trbusne bolesti, ili od kuge, ili se utopi ili umre na postelji a prizeljkivao je smrt na Allahovom putu, i sl.



Zato mozemo reci da postoje tri vrste sehida

1) Sehid na dunjaluku, ali ne i na ahiretu

To je onaj ko je krisom i samovoljno uzeo nesto od ratnog plijena prije nego mu je to vojskovoda dodijelio, ili onaj ko je ubijen dok je bjezao s bojnog polja. Ljudi ga smatraju sehidom ali on nije sehid kod Uzvisenog Allaha.


2) Sehid i na dunjaluku i na ahiretu

To je ona osoba koja se smatra sehidom i na ovom i na onom svijetu. To je mu, min koji pogine u borbi protiv nevjernika i on se ubraja u najbolje sehide a nagrada koja ce njemu biti dana ne mogu steci druge vrste sehida. I on je tema ovog djela.

3) Sehid na ahiretu , ali ne i na dunjaluku

To su oni kojima ce se dati sehidska nagrada i pocasti, iako nisu poginuli na bojnom polju. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao:

,, Koga vi od vas smatrate sehidom? ,, Allahov Poslanice, onoga ko pogine na Allahovom putu,,,odgovorise oni. ,, Ako je tako, onda je malo sehida u mom ummetu,,, rece Poslanik, s.a.v.s., ,, Pa ko su oni , o Allahov Poslanice?,,, upitase ponovo. On rece: ,, Ko pogine na Allahovom putu sehid je, ko umre na Allahovom putu sehid je, ko umre od epidemije sehid je, i ko umre od trbusne bolesti sehid je,,. (Muslim)


,, Sehida ima pet vrsta: Onaj ko umre od trbusne bolesti, ili se utopi ili pogine pod rusevinama.,, (Buharija i Muslim)

,, Ko pogine braneci svoj imetak, sehid je. Ko pogine braneci Svoju vjeru, i taj je sehid. Ko pogine braneci svoj zivot, sehid je, i ko pogine braneci svoju porodicu , i on je sehid,,. (Tirmizi hasen sahih)

Isto ce se u sehide na ahiretu svrstati i sljedece vrste ljudi:

a) Mudzahidi koji su iskreno zeljeli i molili Uzvisenog Allaha da ih usmrti kao sehide, oni ce kod Allaha biti sehidi iako su umrli na postelji. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao
,, Ko bude iskreno molio Uzvisenog Allaha da mu podari sehadet (pogibiju na Njegovom putu), ali ce ga uzdici na stepene sehida kada bi umro na svojoj postelji ,, .
( Tirmizi hadis hasen garib)

b) Ucenjaci koji kod Uzvisenog Allaha uzivaju veliki ugled, iskreno pozivaju Njegovoj vjeri, bore se za istinu i pravdu, uspostavu Allahove vlasti na Njegovoj Zemlji i koji se, kada je u pitanju Allahov hakk, nicijeg, osim Njegovog prijekora ne boje. Za njih je Poslanik, s.a.v.s., rekao:

,, Zaista je najvelicanstveniji vid dzihada, reci istinu nasilnom vladaru,, .
(Muslim)

c) Ko umre u vrijeme boravka na nekom od mjesta sa koga se ocekuje neprijateljsko djelovanje radi zastite muslimana od njihovog zla (tj. murabit).

d) Ko izade s mudzahidima u borbu na Allahovom putu pa na bilo koji nacin umre u vrijeme boravka s njima.
Uzviseni Allah kaze:

,, A onome ko napusti svoj rodni kraj radi Allaha i Njegovog Poslanika, pa ga stigne smrt, nagrada od Allaha njemu je sigurna.,,1


Po cemu se sehidi odlikuju nad drugima

Oni koji su svoje zivote i imetke prodali Uzvisenom Allahu se razlikuju od drugih ljudi. Allah im je iman ucinio dragim a grijesenje i nepokornost odvratnim i prezrenim. Allah ne kupuje zivot od svakoga, jer Onaj ko zivot daruje najbolje zna koji je zivot je vrijedan, a koji je vec ranije prodat prokletom sejtanu ili nekom drugom a ne Njemu. Zato Sveznajuci Allah sehide odabire samo iz redova pravih mu, mina.

,, Da bi Allah ukazao na one koji vjeruju i odabrao neke od vas kao sehide, a Allah ne voli nevjernike. ,,1

Ajet jasno ukazuje da su sehidi unaprijed odabrani ljudi. Uzviseni Allah ih licno odabira. To je pocast kakvu niko drugi ne moze postici. Pa kakva je onda steta poginuti na Allahovom putu, ako ta pogibija predstavlja pocast i uspon do najvelicastvenijih perivoja Dzenneta?!
Ta odabrana skupina su ,, oni koji se kaju, i Njemu klanjaju, i Njega hvale, i poste, i namaz obavljaju, i traze da se cine dobra djela, a od nevaljalih odvracaju i Allahovih propisa se pridrzavaju. ,,2
Sejjid Kutb, (Allah mu se smilovao), kaze: Ne moze se reci za svakog ko izgovori dva sehadeta; ,tj (po)svjedoci da je samo Allah Bog, i da je Muhammed, s.a.v.s., Njegov poslanik,, da je sehid (tj. da svjedoci) ako ne zazive znacenja na koja ukazuju ta dva sehadeta, a to su:
Da se mimo Allaha niko ne moze smatrati Bogom i da se vjerozakon ne moze prihvatati ni od kog osim od Njega. A najbitnija odlika priznavanja bozenstvenosti Boga je pripisivanje Zakona po kome ce se ljudi ponasati.
I da se taj zakon ne prihvata ni od kog osim od Muhammeda, s.a.v.s., jer je on izaslanik Uzvisenog Allaha.

Ta dva sehadeta, dakle, iziskuju borbu za uspostavu Allahove vlasti na Zemlji onako kako nas je tome ucio Poslanik, s.a.v.s., i uspostavu Seriata koji ce regulisati sve postupke ljudi. I kad mudzahid u borbi za ostvarenje tako velicanstvenog cilja umre, on staje u saf odabranih sehida.,,3


Sehidi se, izmedu ostalog, odlikuju po sljedecem

1)Sehidi zavrjeduju posebne pocasti kod svoga Gospodara

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je zivot sehida tako slikovito opisao, da onaj ko iscitava njegovo kazivanje o njima i nakon cetrnaest vjekova, ima dojam da pred sobom gleda u zelene ptice u kojima se nalaze sehidske duse, i te ptice lete po dzennetskim bascama , odlaze kuda zele i vracaju se , lete tamo i ovamo, nasladuju se plodovima dzennetskog drveca, piju s dzennetskih rijeka, jedu ispod Allahovog, dz.s Arsa. Vijest o tome nam je od njega dosla vjerodostojnim predajama, od kojih navodimo onu koju boljezi Muslim:
,, Zaista su duse sehida u utrobama zelenih ptica, lete po Dzennetu kuda zele. A potom se sklanjaju u kandilje okacene ispod Arsa. Mjihov Gospodar im se javlja i pita ih: ,, Sta zelite?,, A oni odgovaraju: ,, Gospodaru nas! Sta to jos mozemo pozeljetikada si nam dao ono sto nikome od Svojih stvorenja nisi dao?!,, On ih nastavlja pitati sve dok ne shvate da nece biti ostavljeni bez pitanja, te rekose: ,, Zelimo da nas vratis na dunjaluk da se borimo na Tvome putu kako bi ponovo, u Tvoje ime, poginuli ,,, zbog toga sto su vidjeli kakva nagrada se daje sehidima. Tada im Uzviseni Allah rece: ,, Vec ranije sam odredio da nema povratka. ,, (Muslim)

Zaista je to opis kojim podrhtavaju srca vjernika. Svaki musliman zudi da takvo nesto dozivi, moli Allaha da ga sehidskom smrcu usmrti, kako bi vjecno uzivao u takvim Dzennetima.
Muhammed b. el Munkeder prenosi od Dzabira:

,, Moj babo koji je bio izmasakriran, je donesen pred Vjerovjesnika, s.a.v.s.. I kada je postavljen pred njega htio sam da mu otkrijem lice, ali su me moji bliznji u tomer sprijecili. Potom se zacuo plac neke zene pa neko rece: ,, To je kcerka (ili sestra) Amrova,,. Poslanik, s.a.v.s., upita: , Zasto place, zar da place za onim koga su meleki vec prekrili svojim krilima?,, (Ibn Madze)

2) Sehidi su zivi i nakon pogibije

Sehidi su, za nasa ovozemna osjetila i mjerila, umrli, medutim oni nastavljaju da zive na nama nepoznat nacin.
Na poseban nacin se nastavlja njihova veza sa zivim prijateljima i porodicom te je rastanak sa sehidom laksi od rastanka s drugima.
Dakle, ,, tamo postoje sehidi koji padaju u borbi za istinu, sehidi na Allahovom putu, sehidi koji ginu ponosni, dragi, pleminiti i cedni. Zato su oni koji izadu na mejdan, da se bore na Allahovom putu za (pravdu i istinu); i zrtvuju zivot, osobe s najplemenitijim srcima i najciscim dusama. Takvi nisu mrtvi. Za njih se ne kaze da su mrtvi ni u odnosu na nasa osjetila. To ne treba da izgovore ni jezik ni usne. Oni su zivi i to nam licno svjedoci.,,1

,, A kada sehidi shvate kakva im je pocast kod Allaha, dz.s., ukazana, zazelit ce da njihova braca muslimani saznaju u kakvim blagodatima oni uzivaju, kako ne bi odustali od dzihada sve dok im ne bude sudeno da presele kao sehidi i ne zadobiju neprekidne blagodati. Tada se uvida koliko Allah, dz.s., ljudima zeli dobro i ono sto im pridonosi korist, Te Sebe obavezuje da ce ljude na dunjaluku obavijestit o pocastima koje ukazuje sehidima, kako bi za tim zudjeli i neumorno na njenom ostvarenju radili,,.1

Dakle, Allah, dz.s., nas obavijestava da su sehidi kod Njega zivi, da su opskrbljeni (a opskrba se daje samo zivome), da se vesele blagodatima u kojima uzivaju, i da o svemu tome zele da obavijeste bracu koja su ostala iza njih na dunjaluku. Allah nas obavijestava da sehidi porucuju mudzahidima koji su iza njih ostali na dunjaluku, da se ne plase prepreke koje se nalaze ispred njih, i da ne tuguju za onim sto ce, ako poginu, ostaviti na dunjaluku. I u tom smislu Uzviseni Allah objavljuje:

,, Nikako ne smatrajte mrtvima one koji su na Allahovom putu izginuli! Ne, oni su zivi i u izobilju su kod Gospodara svoga, radosni zbog onoga sto im je Allah od dobrote Svoje dao i veseli zbog onih koji im se jos nisu pridruzili, za koje nikakva straha nece biti i koji ni za cim nece tugovati,,.2

Pogledajte kako su sehidi plemenita stvorenja! Na dunjaluku su buli najkorisniji za muslimane, a ni na ahiretu ih ne zaboravljaju. U dzennetskom izobilju, u uslovima u kojima insan zaboravlja samog sebe, oni se sjecaju svoje brace i zele da s njima dijele blagodati Dzenneta. Zele im ukazati na pocasti pred kojima je smrtna opasnost tako beznacajna i nistavna, pred kojima iscezava svaki strah.
I na kraju, sta je to smrt i zivot?! To su samo dva Allahova stvorenja ciju sustinu zna samo On, i kada On (us)tvrdi da su sehidi zivi, oni su doista zivi, i u to nema nikakve sumnje, a On nam je vec u Kur, anu zabranio da sehide nazivamo i smatramo mrtvima.
Doktor sehid Abdullah , Azam u svojoj knjizi ,, Ithaful,ibadi fi fedail el dzihadi,, kaze:,, Vec smo vidjeli jasne znakove koji potvrduju da su sehidi zivi. Pricaom mi je Omer Dzunejf da je svojim rukama otrvorio 12 sehidskih mezara i da nije nasao nijednog od njih da mu se tijelo promijenilo, a kod nekih od njih su samo porasla brada i nokti. Isti je slucaj i sa dr. Paprikom. Poginuo je u Urgunu a nakon toga su ga donijeli pred moja kucna vrata u Pisauru (Avganistan). Dosla su njegova djeca iz skole i pocela nad njim plakati. Tada smo ugledali kako i on (poginuli sehid) place, toliko da mu se suze slijevaju niz lice.,,1


4) Sehidu je zagarantovan oprost, milost i Dzennet

Da je sehidima zagarantovan Dzennet, vidi se iz prethodnog hadisa kojim nas Allahov Poslanik, s.a.v.s., obavijestava ,, da su njihove duse u utrobama zelenih ptica i da lete po dzennetu kuda hoce,,
Sehidu se oprastaju propusti ucinjeni prema Allahu, dz.s, ali ne i prema ljudima, a neki Islamski ucenjaci smatraju da se sehidu nece oprostiti samo onaj dug koji nije imao namjeru vratiti, Poslanik, s.a.v.s., kaze:

,, Sehidu ce biti oprosteni svi grijesi osim duga,, (Muslim)

Zato duznik treba da trazi dopustenje onoga kome duguje za odlazak u dzihad, osim ako je dusmanin napao na Muslimansku zemlju. Tada nije duzan od njega traziti dozvolu, kao sto nije obavezan traziti dopustenje roditelja, i u tome nema nikakvog spora medu Islamskom ulemom.
Neka ulema smatra da sehida od ulaska u dzennet sprecava samo dug koji namjerno nije htio izmiriti, iako je to mogao, a nije nikom ni oporucio da ga umjesto njega vrati.
Enes, r.a., kaze da Allahov Poslanik, s.a.v.s., prenosi rijeci Uzvisenog Allaha (tj. U hadisi kudsiji):,, Mudzahidu na Allahovom putu sam ja zirant, i ako mu uzmem dusu, dat cu mu dzennet,, (Tirmizi sahih)

Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:

,, Allah je za onoga ko izade na Njegovom putu rekao:

,, Ko izade iskljucivo radi dzihada na Mome putu i vjere u Mene i moje Poslanike, tome Ja garantujem da cu ga uvesti u dzennet, ili cu ga vratiti njegovoj kuci iz koje je krenuo s nagradom koju je zaradio i splijenom koji je osvojio. ,, Potom Poslanik dodaje:,, Tako mi Onoga u cijoj ruci je moja dusa, da se ne bojim da cu otezati muslimanima, nikad ne bi izostao iz odreda koji se bori na Allahovom putu, ali nisam u stanju opremiti sve muslimane, niti su oni u mogucnosti da se opreme sami pa da samnom krenu, a tesko im je da izostanu iza mene. Tako mi Onoga u cijoj je ruci dusa Muhammedova, zelim da se borim na Allahovom putu i da na njemu poginem, pa da se pnovo borim i ponovo poginem, i da se ponovo borim i ponovo poginem,,. (Muslim)

, Amr, r.a., kazuje da je jedan covjek upitao Poslanika, s.a.v.s.:

,, Gdje je moje mjesto ako poginem, o Allahov Poslanice?On rece: , U Dzennetu,. Covjek je bacio hurme koje je drzao u ruci, zatim se borio i poginuo.,, (Muslim)

,, Mudzahid na Allahovom putu a Allah najbolje zna ko se bori na Njegovom putu je kao onaj koji neprestano posti i klanja. Allah se obavezao da ce Mudzahida na Njegovom putu ako ga usmrti, uvesti u Dzennet, ili ce ga vratiti zdravog s nagradom i plijenom koji zarobi.,, (Buharija)

Poslanik, s.a.v.s., je jedan dan kazivao ashabima o stepenima sehida u Dzennetu, pa je rekao: ,, Nocas sam vidio (vjerovatno misli u snu) dvojicu ljudi; dosli su mi, popeli se sa mnom na jedno drvo, a potom me uveli u jednu prijeljepu kucu kakvu nikad ranije nisam vidio. Rekli su mi: , Ovo je kuca sehida ,.,, (Buharija)
Poslanikovi, s.a.v.s., opisi sehidskih pocasti i nagrada koje im se daju u srcu mudzahida bude neopisivu ceznju za sehadetom.
Tako npr., dok ashabe obavijestava o Ebu Dzabiru, koji je poginuo na Uhudu, kazuje da mu se Allah direktno obraca (i s njim prica) pa kaze: ,, Zazeli moj robe!,, A Ebu Dzabir rece: ,, Gospodaru, ozivi me da ponovo poginem na Tvome putu ,, (zbog kerameta i blagodati koje je nasao), pa mu Allah kaze: ,, Vec ranije sam odredio da se oni na njega ( dunjaluk) ne vracaju,,. Tada on od svog Gospodara zatrazi da obavijesti muslimane koji su ostali iza njega da dunjaluku o velicanstvenim pocastima koje se daju sehidima. I tada Uzviseni Allah objavljuje: ,, Nikako ne smatrajte mrtvima one koji su na Allahovom putu izginuli! Ne, oni su zivi: ,, 1. (Ebu Davud)

Ono sto je Uzviseni Allah pripremio za mu,mine, a narocito za sehide, ne moze se opisati niti zamisliti. Poslusaj poruku Uzvisenog Allaha:

,, I niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono sto su cinili, skrivene radosti cekaju,,2
,, Dovest ce se jedan od dzennetlija (pred Uzvisenog Allaha), pa ce ga upitati: ,, Sine Ademov, sta kazes za polozaj ( koji ti je dat)?,, On ce reci: Predivan li je ovo polozaj,, (Nesai)

4) Sehid ne osjeca bol pri pogibiji

Allahov Poslanik,s.a.v.s., je rekao.
,,sehid ne osjeti bol dok gine osim kao sto neko od vas osjeti ubod komarca.,, ,a u drugoj predaji se kaze:,, osim kao sto neko od vas osjeti bol stipanja,,.
(Tirmizi hadis hasen,sahih, garib)
Abdulah,Azzam, koji je godinama predvodio afganistanske mudzahide a koga su kasnije Jevreji u Palestini likvidirali, podmetnuvsi mu minu u auto, kaze,, U to smo se osvjedocili u slucaju Halida elkurdija (rodom iz Medine) kada je pod njim eksplodirala mina.Otkinula mu je nogu, rasporila stomak,ispala su mu crijeva i utroba i zadobio je manje rane u predjelu ruke i leda. Kada je pristigao ljekar Salih (Libanonac, nastojao je vratiticrijeva i druge organe u unutrasnjost stomaka i pri tome je (doktor) neprestano plakao.Halid ga je pitao:,Zasto places doktore? Radi se samo o maloj rani na ledima i ruci.,,Razgovarao je oko dva sata potom je krenuo u susret Uzvisenom Allahu,a da citavo to vrijeme nije osjecao da mu je niga odbijenai stomak rasporen!,,1
Umu Haris je upitala Poslanika s.av.s. :,, O Allahov Vjerovjesnioce, hoces li me obavijestiti sta je s(mojim sinom) Harisom, (koji je ubijen na Bedru),, ,pa joj Allahov Poslanik, s.a.v.s. , rece: ,,Tvoj sin je stigao u najvisi predio Dzenneta (Firdevs). ,, (Buharija)

5) Sehida ne treba gasuliti (kupati nakon smrti)


Oni sehidi koje ubiju nevjernici na borbenoj liniji se, u to nema sumnje, ne trebaju kupati kao sto se kupaju (gasule) ostali muslimani, zato sto je kupanje cin ciscenja a oni su cisti izivi. Na ahiret se otpremaju u odjeci u kojoj su pogunili i s mubarek krvlju koja se ne sapire, jer je upravo ona znak i dokaz najcasnijeg ,ibadeta i pokoravanja Uzvisenom Allahu. U ,, Ez Zehiri,, se kaze:,, Sehid s bojnog polja se ne gasuli i ne umotava u kefine (tj. Mrtvacke carsafe). ,,1
Isto tako se ulema se slaze u tome da se utopljeniku, onome ko je poginuo pod rusevinama, ili od stomacne bolesti i sl.mora klanjati dzenaza i da se oni moraju ogasuliti.
Medutim, razisli su se u tome ko je taj sehid kojega ne treba nakon smrti (o)kupati niti mu klanjati dzenazu.
Imami Safija kaze: ,, To je samo onaj sehid koga su nevjernici ubili na bojnom polju.,, Tako (po njegovom misljenju) onaj ko je u bici protiv nevjernika ranjen i nakon toga krace vrijeme zivio, a potom od posljedica tog ranjavanja umro, nije od onih sehida koji se ne gasule i kojima se ne klanja dzenaza, iako se naziva sehidom. Isto tako se u njih ne ubraja onja koji pogine na borbenoj liniji u borbi protiv pobunjenih muslimana.
Hanefije kazu:,, To je onaj ko pogine u borbi , ili u njoj zadobije rane i nakon bitke podlegne od njihovih posljedica, kao i onaj ko pogine braneci svoj imetak, porodicu ili vlastiti zivot. ,,2

U ,, El Medzmeu,, se kaze: ,, Sehid s bojnog polja se ne gasuli i ne umotava u kefine (tj. Mrtvacke carsafe). ,,1
A sto se tice klanjanja dzenaze sehidu, vjerodostojni hadisi ukazuju na to da mu se dzenaza ne klanja. Medutim, neki Islamski ucenjaci smatraju da mu se ona mora kljanjati, ali su svi njihovi dokazi slabi.
Najumjerenije misljenje je da mu je dopusteno klanjati dzenazu, ali nije obavezno.
Isto tako u ,,El Medzmu,u stoji: ,, Sehid se ne gasuli i ne klanja mu se dzenaza.,,2

6) Sehidska krv mirise kao misk


Sehid ce na Sudnji dan doci s krvavom ranom, kao na dan njegove pogibije i to ce biti vidan dokaz njegove pozrtvovanosti na Allahovom putu.
Enes, r.a., prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s.:

,, Tako mi Onoga u cijoj je ruci moja dusa, nema ni jednog ranjenika koji je ranjen na Allahovom putu, a da nece doci na Sudnjem danu sa svojom ranom koja krvari, boja joj je boja krvi, a miris miris miska,,. (Buharija)

Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:

,, Nema ni jednog ranjenika koji je ranjen na Allahovom putu, a Allah zna ko je na Njegovom putu ranjen, a da nece doci na Sudnjem danu sa (svjezom) ranom kao na dan kada je ranjen, boja joj je boja krvi, a miris miris miska,,. (Ibn Madze sahih)


Abdullah, Azzam, (rahmetulahi , alejhi), kaze: ,, Neka je slavljen Uzviseni Allah! To smo vidjeli kod mnogih sehida. Njihova krv je mirisala kao misk (najljepsi miris). Tako je bilo sa Jahjom Senjur iz Dzide, Hisamom Dejlemijem iz Jemena i mnogim drugim. U dzepu mi se naslo pismo do koga je doprlo nekoliko kapi krvi sehida Abdul I Vahida El Bagmanija, i to pismo je dva mjeseca mirisalo od te krvi.,,1
7) Sehidi zele izaci iz Dzenneta na dunjaluk


Poslanik, s.a.v.s., kazuje:

,, Kada je poginuo Abdullah b. , Amr b. Haram na Uhudu, Allahov Poslanik je rekao: ,, Dzabire, hoces li da ti kazem sta je Uzviseni Allah rekao tvome babi?,, Rekoh mu: ,, Hocu. ,, Poslanik, s.a.v.s., rece: ,, Allah nije ni skim razgovarao osim iza zastora, a s tvojim babom je razgovarao bez posrednika i zastora (direktno), pa mu je rekao: ,, Moj robe, zazeli i trazi, i dat cu ti sve sto pozelis. ,, A on odgovori: ,, Gospodaru moj, ozivi me da ponovo poginem (na Tvome putu). ,, Allah mu rece: ,, Vec ranije sam odredio da se oni na dunjaluk ne vracaju,. On rece: ,, Onda pbavijesti muslimane koji su ostali iza mene (o ovome),,,i Allah, dz.s., objavljuje: ,, Ne smatrajte mrtvima one koji su na Allahovu putu izginuli!,,1 (Ibn Medze)

Enes, r.a., prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s.:

,, Nece niko, od onih koji udu u Dzennet, zeljeti da se vrati na dunjaluk pa makar bilo njegovo sve sto je na Zemlji osim sehida. On ce zeljeti da se vrati na dunjaluk, pa da pogine deset puta zbog pocasti koju ce vidjeti ( u Dzennetu).,, (Muslim)



8) Sehidu se daju mnogi kerameti

Sehid se nad drugima odlikuje po mnogim osobinama, a neke od njih je Poslanik, s.a.v.s., pomenuo u ovom hadisu:

,, Sehid ce se kod Allaha odlikovati po sest stvari; oprostit ce mu se grijesi pri prolijevanju prve kapi krvi, vidjet ce svoje mjesto u Dzennetu, bit ce posteden kaburske kazne, nece osjetiti strah Sudnjeg dana, stavit ce mu se na glavu kruna dostojanstva ciji ce jedan dragulj biti vrijedniji od cijeloga dunjaluka i svega sto se na njemu nalazi, ozenit ce ga sa sedamdeset hurija(dzennetskih djevojaka), i dozvolit ce mu se sefa,at (zagovornistvo) za sedamdeset osoba iz svoje porodice.,, (Tirmizi hasen)


Zavrsna rijec

Onim muslimanima koji nisu razumjeli Allahove i Poslanikove savjete, porucujem neka pregledaju i neka citaju stranice svakodnevnog zivota. Posvuda vidimo kako se zadaju udarci Islamu. Jedna rana Islamskog ummeta nije ni zarasla a druga se otvara.
Pa zar da se zadovoljimo takvim stanjem?! Zar da ne razmisljamo kako da povratimo staru slavu?! Nasi selefus salih su samo za pedeset godina (od prve objave Kur, ana) zavladali s pola tada poznatog svijeta. Allah ih je uzdigao Islamom.
U Islamu se i danas nalayi ista ona snaga koja je nakada promijenila svijet i on je u stanju da svoje nosioce uzdigne svaki put kada oni njega uzdignu. Problem je, dakle, u nama i ma koliko trazili izgubljenu slavu u necemu drugom a ne u Islamu, necemo je naci.
Musliman ne moze biti ponizen dok je pravi musliman. To mu se desava samo kada prestane slijediti Allahovu vjeru. Njegova snaga je u Islamu, ali to njegovi neprijatelji nazalost, znaju bolje od njega, te ulazu ogromne napore da ugase Allahovo svijetlo u njegovoj kuci, domovini i srcu. Njima je jasno da ce svi njihovi sistemi zavrsiti na smetljistu historije na dan kada se probudi Islamski ummet. Oni znaju da je Islam vladao prostorom od daleke Kine na istoku, do Atlanskog okeana na zapadu, da je muslimanska vojska dvaput kucala na vrata Beca, i da je samo Islamski ummet predvodio covjecanstvo oko deset stoljeca. Zato se bez milosti obracunavaju s ,,Islamskim fundametalizmom,, koji u biti nije nista drugo do slijedenje Islama. Islamski fundametalista je onaj koji klanja namaz u svojoj kuci, pusti bradu, ili poducava svoju djecu Islamu.
Neka te ne zavaravaju njihove zapadnjacke fraze: kultura, napredak, tolerancija, ljudska prava, borba protiv nacionalizma. To su samo prazne rijeci kojima pokusavaju prekriti svoje divljastvo. Ja i ti smo u njihovim ocima, od krstaskih ratova pa do danas, samo obicni pagani koji se moraju fizicki istrijebiti i to samo zato sto vjerujemo u Uzvisenog Allaha. O tome nas je nas Sveznajuci Gospodar prije cetrnaest stoljeca obavijestio:

,, A svetili su im se samo zato sto su u Allaha , Silnoga i hvale dostojnog, vjerovali..,,.1

Cetnici i njihova druga krstaska subraca su to mnogo puta u Bosni radili i to pod blagoslovom cijelog hriscanskog svijeta. Ekonomska blokada nad njima je samo jedna od svakodnevnih lazi koje slusamo iz njihovih informatickih kuca. Blokada se provodi samo nad golorukim muslimanima. Jedino je njima potpisana smrtna presuda.
Tvoje su oci bile uprte u Zapad. Nadao si se da ce ti pomoci kada te krvnik napadne. Obecao ti je pomoc, a istovremeno samo tebi naturio blokadu, iako dobro zna da si samo ti bio goloruk u Bosni. I dosao je , da ti pomogne, kada si svakoga trena ocekivao oslobadanje Banjaluke, Doboja, Teslica i drugih gradova. Dosao je da tebe zaustavi a cijelom svijetu je rekao da dolazi radi sprecavanja pokolja koje Srbi cine nad muslimanima. Shvati da se na Haskom sudu ne traga za tvojim pravom. Najveci cetnicki zlocinac Karadzic je i danas slobodan i noko ga i ne pokusava uhvatiti. Mekenzi je zajedno s njim silovao muslimanke. Pa kakva je razlika izmedu njih? Nevjernici su , doista, jedni s drugima protiv muslimana.

Allah ti ukazuje na to ko ti je prijatelj a ko dusmanin pa kaze:

,, Vasi zastitnici su samo Allah i Poslanik Njegov i vjernici koji ponizno namaz obavljaju i zekat daju “
Tvoji krvnici nece biti kaznjeni nego nagradeni. A oni koji budu kaznjeni bit ce kaznjeni samo zato sto nisu valjano obavili svoj krvnicki zadatak. Svi te obmanjuju, sv
Shvati bar sada, nakon ovih zadnjih pokolja, da se krstaske horde iznova pridizu i organizuju i spremaju za nove pohode. Pred njima se nedavno nasla Bosna, i cio svijet je mirno gledao kakva su zlodjela cinili a svoje kandze su pustili u Somaliji, Alziru, Palestini, Kasmiru, Ceceniji. Njihove horde zla haraju Kosovom. 20. avgusta 1998. g. Krstarecim raketama Tomahawk udaraju Sudansku fabriku lijekova, prijete Afganistanu, opsjedaju Libiju Nemilosrdno udaraju Irak Brate, zasto? Samo zato sto su Muslimani. Kada treba udariti Irak ne ceka se odlika Ujedinjenih nacija, a kada treba udariti cetnike, ceka se tri godine, i udaraju se gola brda da bi se pokazalo da su oni zastitnici ljudskih prava. Ne misli da se sve to desava slucajno i samo drugome! I ti si u opasnosti a niko ti ne moze pomoci osim Allah, a On pomaze samo Svoje iskrene robove. Nece ti pomoci to sto nisi odani musliman. Tvije ime je dovoljan grijeh da budes ubijen. Progledaj prije nego ti cetnik iskopa oci kao sto je uradio s mnogom tvojom bracom u krvavoj Bosni. Spremaj se za dzihad i imaj sluha za poruku Uzvisenog Allaha:

,, Ni Jevreji ni Krscani nece s tobom biti zadovoljni sve dok ne prihvatis vjeru njihovu

Dakle, njihovo neprijateljstvo prema Islamu je trajno i ostaje do Sudnjeg dana. To je realnost koju moramo poznavati. Prestani se bratiti s Allahovim i svojim dusmanima. Oni su te nedavno ubijedili u bratstvo i jedinstvo i ti si im, samo ti , vjerovao, dok su oni punih pedeset godina ostrili nozeve za tebe i tvojim novcem kupovali najsavremenije oruzje da bi ga okrenuo protiv tebe. Vjeruj Allahu da ne bi iznova placao lekciju vlastitom krvlju, a On ti porucuje:

,, O vjernici ne prijateljujte sa onima koji vjeru vasu za podsmijeh i zabavu uzimaju, bili to oni kojima je dana Knjiga prije vas, ili bili mnogobosci..,,.1

Shvati kolika je njihova mrznja prema tebi. Sjeti se njihovih cinicnih rijeci dok bacaju tijela poklanih muslimana u Savu: ,, Dobra hrana za ribe,,.
Sjeti se da sukoljuci prvig Imama u Istocnoj Bosni govorili:,, Ovo je prvi kurban koji prinosimo na Muslimanski bajram.,,
Nakon toga su divne bosanske rijeke postale crvene zato sto su tvoja braca bila goloruka i sto su vjerovali da ce ih ,,braca krstasi,, ostaviti na miru , te se nisu naoruzavali.
Nikada ne zaboravi hiljade prizora strave i uzasa.

Ne zaboravi!

- grupe muslimana koje su bacali gladnim psima da ih rastrgaju,
- do smrti isprebijanu bracu,
- muslimane koje su tjerali da jedu pijesak,
- silovane majke, sestre i djevojcice,
- pune kamione muslimanskuh leseva,
- masovne grobnice,
- specijalne peci za spaljivanje,
- djecije rijeci: ,, vode, casu vode,, u vagonima za prevoz stoke,
- nozem urezane krstove na prsima tvoje brace,
- za noge povjesane muslimane dok im cetnik kopa oci,
- porusene mesdzide

Zaboravis li , svaka kap sehidske krvi i svaka suza ucviljenih majki ce na tebe prokletstvo prizvati.

Tvoj dusmanin je svoj cilj obznanio. Unistiti sve muslimane Bosne kako ne bi osnovali ,, Islamsku drzavu,, u Evropi. Uz njrga je bio sav krscanski svijet. A kada mu to nije poslo za rukom, ostavio te je privremeno i poceo klati tvoju goloruku bracu na Kosovu a potom u Ceceniji.
Istinu je rekao tvoj Gospodar pa vjeruj Mu:

jedva cekaju da muka dopadnete, mrznja izbija iz njihovih usta, a jos je gore ono sto kriju njihova prsa.,,1
Ili citaj historiju pa ces bolje razumjeti prethodnu Allahovu poruku.

Vidjet ces da su Francuzi u Alziru ubili milion muslimana, da su Italijani u Libiji pocinili zvjerstva od kojih se dlaka na glavi dize, Holandani u Indoneziji, Jevreji u Palestini i tako u nedogled, u svakom mjestu koje ukalja njihova krstaska cizma. Portugalija i Spanija su krenule u osvajanja na istok i jug Islamskog svijeta, a u tome su ih nastojale preteci Britanija, Francuska i Italija, dok su Rusi radili na porobljavanju muslimana u Srednjoj Aziji.
Treba da znas da su krstasi prilikom okupacije Kudsa u Palestini zaklali 90.000 muslimana koji su se sklonuli u Mesdzidul Aksa i da su potoci muslimanske krvi tekli Kudsom.

Upravo dok ovo pisem, beogradski koljaci vrse nad golorukim albanskim muslimanima na Kosovu nove pokolje. Cetrdeset i pet brace su nam u jednom danu ubili. A jedna sestra s Kosova meni, tebi i milijardi preostalih muslimana porucuje: ,, Srpski varvari su mi zaklali muza i silovali dvije maloljetne kceri. Muslimani, zar se vi ne bojite Allaha? Zar se ne bojite Njegove kazne? Zar ne vidite sta se s nama desava? Dok nam siluju sestre i majke vi ste zaokupljeni dunjalukom. Sejtan vas je obmanuo i nikako vam ne dozvoljava da krenete u dzihad na Allahovom putu! Allahu nas, posvjedoci da smo dostavili! Allahu nas, posvjedoci da smo dostavili! Allahu nas, posvjedoci da smo dostavili!,,1
Ne zaboravi da je Zapad, jos uvijek, zedan tvoje krvi. Posvuda te vreba opasnost. Kafiri samo znaju jezik sile, baruta i vatre. Cilju idu preko leseva, upravo onako kako ih je naucio njihov Makijaveli. Mrznju prema muslimanima hrane njihovom krvlju koja je u njihovim ocima jeftinija od hajvanske, samo zato sto je muslimanska.

U ratu protiv muslimana su im dozvoljena sva sredstva, sve spletke, sva oruzja i sve raspolozive snage, jer im se cilj cini velicanstvenim.

Oni razumiju samo jezik oruzja i sile. I kada im se ukaze prilika da naude muslimanima, muslimani nemaju drugog izlaza osim dzihada. Sta su to muslimani mogli uraditi pred najezdom oholih Mekkanskih musrika na Bedru, Perzijanaca na Mu,ti nakon sto je njihov kralj Kisra namjesnik Jemena naredio da uhapsi Muhammeda, s.a.v.s., Tatara koji nisu nista zivo iza sebe ostavljali, Bizantijaca na Tebuku kada ih je njihov kralj Herakl mobilisao da porobe sjeverne dijelove Islamsken drzave, Podivljalog koljaca beogradskog pasaluka koji po svaku cijenu nastoji unistiti svaki trag muslimanima u Bosni, Sandzaku i Kosovu?!
Muslimanima u svim tim situacijama nije preostalo nista drugo osim dzihada, a da su u bilo kojoj od pomenutih situacija robovski pognuli glave bio bi to dokaz da su kukavice i slabici, i njih bi nestalo.

Kolonizatori su, nakon porobljajavanja Islamskog svijeta, vjerovali da su Islam u korijenu unistili i da se njegovi sljedbenici nikada nece pridici. Medutim, javljaju se Islamski pokreti za oslobadanje od kolonijalistickog jarma. A ima li za njih ista strasnije od dzihada?! Koja to vojska smije stati pred muslimane koji su vlastiti zivot prodali Allahu i koji vise vole smrt na Njegovom putu nego zivot u palatama kafira?! Evropa osjeca ,opasnost, . Div koji spava izmedu Atlanskog okeana i Perzijskog zaljeva se pocinje pokretati. Sta ako se probudi! Uzurbano se nastoji otupiti ostrica tim pokretima. I nakon ogromnih napora Evropa uspjeva sve te pokrete preobraziti u nacionalne, narodne, socijalisticke ( i raznovrsne druge samo ne Islamske), i bez izuzetka naklonjene Zapadu. Zato se i danas u arapskom svijetu svakodnevno govori o arapskoj naciji i njome se ponosi. Njih je Islam uzdigao i nista nece ni sada uzdignuti ako se Islamu ne vrate. Stanje je vec odavno tesko. Islamski ummet nije nikada tako nisko pao kao danas. I kada je to , Zapadna zvijer, vidjela, smirila se. Od Jasera Arafata i njemu slicnih ne postoji nikakva opasnost. U njihovim zatvorima je vise postenih muslimana nego u jevrejskim.

I taman kada je din dusmanin pomislio da je posao temeljito obavljen, ostaje zapanjen onim sto se pred njim, po ko zna koji put desava. Islam se ponovo budi. Ustaju sehidska djeca, odricu se vlasti, dvoraca, mercedesa, i cijelog dunjaluka i odlaze u Bosnu, Ceceniju, Afganistan, Sudan, zudeci za sehadetom i Dzennetom.
Ustaju da iznova preuzmu vodstvo svijetom. Islamska svijest narasta, jaka, poletna i za borbu spremna. Svijest koja budi iskonski strah i mrznju Jevreja, krscana i idolopoklonika. Gnjev neprijatelja je jaci no ikada. Rasplamsava se gfaraonska odlucnost: ,, Novorodence mora biti zivo zakopano, prije nego sto stasa,,.
Ali gle cuda! Novorodence se protivi smrtnoj presudi, opire se u Afganistanu, Bosni, Ceceniji. Sudanu, posvuda. Ulje na vatru krscanske mrznje je vec doliveno i krv muslimanska ponovo potocima potece. Masovno se istrebljuju oni koji se usudise pomisliti na ,, Islamsku,, drzavu u srcu Evrope. Krvnikova kama iznova radi, novorodence jer u klaonici. Bosna krvari jace nego ikada. Svijet cita novu stranicu bosanske stvarnosti i suti.
Zapads kao da porucuje: ,, Braco krstasi, nastavite klati, ubijati, silivati, muciti, risiti i protjerivati. Mi smo uz vas i sprijecit cemo svakog ko vam stane na put. Usutkat cemo svaki glas za muslimane Bosne, u Ujedinjenim nacijama i vijecu sigurnosti. Izvrsit cemo neviden pritisak na svakoga ko ih tajno pokusa naoruzati. Budite mirni i spokojni.Obavite posao brzo i temeljito. Ne bojte se nicijeg prijekora i mijesanja. Imate nas blagoslov za sve sto radite. A kada vidimo da ste ostvarili zeljene ciljeve, doci cemo i pred cijelim svijetom vam, ,, a u ime demokratije,,, reci: ,, Dosta! Sada ste preslo granicu,, a vama cemo nasamo reci: ,, Neka je blagoslovljeno sve sto ste uradili!,, Potom cemo vas nagraditi mirovnim rjesenjem, po kome ce u vasim rukama ostati sve sto ste osvojili.,,1

Potom vecina drzava priznaje Bosnu i Hercegovinu, vjerujuci da to novorodence ne moze prezivjeti i time daju zeleno svijetlo kvrvniku da obavi svoj prljavi posao. Srbi su samo aparat likvidacije koji Zapad koristi u masovnom unistavanju muslimana.

I usta krstas s kamom u rukama urlajuci s Pala i Ozrena:

,, Balije! Zar da s Alijom klanjate u Predsjednistvu?! Zar ste se toliko osilili? Zar da se nadate vlastitoj drzavi? I to u nasoj krscanskoj Evropi? Ta, zar to nije zlocin za koji ne postoji druga kazna osim unistenja svega sto je muslimansko, pa cak i macke u njihovim kucama!
Ciscenje mora biti temeljito! Smrt svima, ljudima, zenama, djeci, omladini, starima i mladima! Svima bez izuzetka, da zapamte oni koji umaknu. Unistite im sve da im se svaki trag zametne.
Mi, cuvari Evope od islamske opasnosti, dolazimo da opsjedamo muslumanske gradove i sela, da ih mucimo, sakatimo, izgladnjujemo, protjerujemo i ubijamo, da se nasladujemo njihovim djevojcicama, majkama, zenama i sestrama, da spasimo krscanstvo od islamske aveti.
Ove cinjenice su bolne, ali istinite.

Zato se, brate i sestro, vratimo Allahu i Njegovoj vjeri. Polomimo okove koji stezu nas Islamski ummet, kako bi bozanski, i jedini pravedni zakon, (za) vladao Zemljom, oslobodio covjecanstvo od nasilja i preuzeo vodstvo svijetom. A jedini put do uspjeha je put kojim su ashabi preuzeli vodstvo svijetom, put dzihada

Radimo na osnivanju zdrave drustvene zajednice, okicene islamskim moralnim principima, utemeljene na zdravoj ,akidi (vjeri).
Islamski ummet je u plamenu i svak od nas mora ugasiti neki od plamenova tog pozara.
Ne plasimo se pri tome smrti. Smrt je samo nuznost od koje se ne moze pobjeci, a ako bude na Allahovom putu, njome cemo steci vjecnost. Nas su upravo ljubav prema dunjaluku i prezir smrti ucinili ponizenim, iako samo mi muslimani znamo da nikog ne moze zadesitio nikakva nesreca ako mu unaprijed nije propisana, a ako mu je propisana, ne moze je izbjeci kada bi mu u tome pomagali svi ljudi i svi dzini. Pa cemu onda strah od smrti?!
Medutim, nasa stvarnost je sasvim drugacija. Ovaj dunjaluk nam je prirastao za srce i tesko nam ga je zrtvovati. Islam je, medu nama postao jetim bez pomocnika, a koja to ideja moze zivjeti bez svojih nosilaca i bez tla pod nogama?! I u politickom i u privatnom zivotu odstupamo od islamskih ucenja i principa. Kakvu to onda korist moze pridonjeti onaj ko jede sve sto jede vlah, odijeva se isto kao i vlah, nadijeva krscansko ime svom djetetu, razmislja isto kao sto razmislja nevjernik, kumi se s dusmanima, a potom tvrdi da je musliman i pita se: ,, Sta je to s nama, u svim zemljama dozivljavamo samo ponizenja i prezire?,, Musliman bez islama i islamskog morala!? Zar je to moguce? Kad je to islam bio samo skriveno osjecanje srca iza kojeg ne slijedi moralno ponasanje u praksi?
Kada su muslimani provodili i interpretirali islam prakticnim ponasanjem, bili su celnici i predvodnici Covjecanstva A kada su umislili da mogu biti muslimani bez prakticnog ponasanja dozivjeli su marginalizaciju i ponizenje. Nasrnuli su na njih ujedinjeni nevjernici, kao sto gladni navale na porciju hrane, o cemu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., govorio prije cetrnaest vijekova!

,, Priblizilo se vrijeme kada ce na vas nasrnuti narodi kao sto gladni nasrnu na porciju hrane,,. ,, Allahov Poslanice, hoce li to biti zato sto ce nas biti malo?,, ,, Bice vas puno, ,, kaze, ,, ali ce te biti truhli i mehki kao nanos bujice.,,1
Mi moramo iznova upoznati islam i ti iz cistih izvora: Kura, na i Sunneta i moramo se iznova preodgajati
Kako je divno hodato podignutog cela a tesko biti rob! U ponosu je pravi zivot pa kada bi covjek bio okovan u lance, a u ponizenju je smrt pa kada bi sjedio i na kraljevskom tronu. Onaj ko je kusao plod slcobode i ugleda, taj se nikada ne miri s ropstvom i neumorno radi na oslobadanju od njega bez obzira na zrtve koje prinosi. Smrt s ponosom mu je prihvatljivija nego zivot u ponizenju. Islam je vjera ponosa jer je od Uzvisenog Allaha a musliman je ponosan sve dok je pravi musliman, i ne boji se nikoga osim Uzvisenog Allaha i ni pred kim ne pada na sedzdu osim Allahu.

Pa zbacimo onda okove srama i ponizavanja! Vratimop se dragom Allahu jer samo uz Njegovu pomoc mozemo naprijed do svog plemenitog cilja! Samo se dzihadom moze osloboditi Kuds, Bosna, Cecenija i svaki drugi pedalj muslimanske zemlje, jer samo si kao musliman imao sansem da vijekovima vladas svijetom.
I to ce se , ako Bog da i dasiti. Islam je i nasom Bosnom vladao nekoliko stoljeca, i opet ce insallah u to nema sumnje. Na nama je samo da se vratimo u redove Allahove vojske.

,, A Allah ima Svoje vojske na nebesima i na Zemlji.,,1

,, A vojske Gospodara samo On zna.,,2

Vojske Allahove ce, zasigurno, pobijediti, jer nam to Allah garantuje.
Allah svoje vojske pomaze. Neke su videne i u Bosni, a vecinom se samo nnjihovo djelovanje i prisustvo osjecalo. Svi svjetski strucnjaci su predvidjeli pad Bosne i to u vrlo kratkom vremenskom periodu. Jedni su to ocekivali u prve dvije sedmice bosanskog rata, a drugi u dva doi tri mjeseca, jer muslimani u pocetku nisu imali gotovo nikakvog oruzja. Medutim, niko od njih nije uzimao u razmatranje prisustvo Allahovih vojski koje se ocima ne vide. Na Bedru je ucestvovalo oko 5.000 odabranih meleka na strani muslimana. Allahu nije nista skriveno i On je na strani Svoje vojske u svim vremenima i svim prostorima.
Ti samo traba da se pravulni postavis. Da shvatis da si jedino ti na pravom putu i da je Allah uz tebe. Prestani se stidjeti samoga sebe i svoga korijena. Neprijaterlj te plasi nekakvim srednjim vijekom i vracanjem u njega. Ti nemas cega da se stidis. Srednjeg vijeka se treba stidjeti samo kafir. Pogledaj na samo jednu od islamskih licnosti tog srednjeg vijeka. Rebi,j b. Amr, r.a., je bio samo obicasn vojnik, ali kada biva poslan na pregovore Rustemu, perzijskom vojskovodi, to je div junak, pun ponosa. Rustem pita: ,, Sta vas je dovelo ovamo?,,, a on uzvraca: ,, Nas salje Allah da onoga ko zeli izvedemo iz obozavanja ljudi ka obozavanju Allaha, iz tjeskobe dunjaluka ka Njegovom prostranstvu, i iz raznih vjera ka islamskoj pravednosti. Salje nas Svojim robovima s vjerom kojoj treba da ih pozivamo. Onaj ko tu vjeru prihvati, ostavit cemo ga na miru, a protiv onoga ko je odbije cemo trajno ratovati sve do momenta koji nam je Allah obecao,,. ,, A koji je to momenat?,, upta ga Rustem. On rece:,, Ulazak u Dzennet onoga ko u toj borbi umre, a pobjeda onome ko ostane u zivotu,,. Pogledajte koji je to ponos. Kako je njegov iman bio snazan. Nije ga zaslijepilo zlato koje je vidio u dvorcu Rustema. On zna zasto zivi, zasto se bori i umire. Takvi su bili tvoji djedovi, nepobjedivi, ponosni i postojani kao stijene, pa zar da se njih stidis?
Buducnost, u to nema sumnje, pripada islamu. I kada islam ponovo bide imao nosioce poput Rebi, j b. Amra, r.a., iznova ce zasjati punim sjajem i obasjati zemaljsku kuglu. Toga dana ce svi bezbozni sistemi otici na smetljiste historije.
Snaga kojom se islam u prvo vrijeme sirio, se i danas u njemu nalazi. Islamu samo trebaju muslimani, oni koji ce bviti dostojni da predvode covjecanstvo ka dobru. I covjecanstvo jedino islam moze izvesti iz corsokaka u kome se ono danas naslo.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je jasno ukazao na zo da buducnost pripada islamu. On kaze:
,, Poslanstvo ce medu vama ostati onoliko koliko to Allab bude htio. Pa ce ga Allah podici onda kada On bude htio.
Potrom ce nastupiti period hilafeta koji ce primjenjivati programe poslanstva, i taj period ce potrajati onoliko koliko Allah bide htio. Pa ce i taj oblik vladavine podici kada On bide htio.
Zatim ce se na vlast dolaziti putem sile, i to ce potrajati onoliko koliko Allah bude htio. Pa ce i takvu vlast (Allah) podici onda kada On bude htio.
Potom ce nastupiti period poslanstvom,,. I Poslanik, s.a.v.s., je zasutio

Isto tako nas Allahov Poslanik, s.a.v.s., obseljava kada kaze:

,, Islam ce se, doista, prosiriti onoliko koliko obuhvataju dan i noc. Allah nece ostaviti ni u gradu niti na selu kuce, a da u nju nece uvesti ovu vjeru(islam), bice to silom vlastodrsca ili pak, uniznoscu unizenog. Allah ce silom uzvisiti islam a bijedom uniziti nevjerstvo.,, (Ahmed i Ibn Hiban, sahih kod Albanija)

Allahu Svemocni, uzdigni Islam nasim rukama i unisti sve bezbozne sisteme koji sisu krv Tvojih robova, a nas ucini borcima na Tvome putu i sehidima!

Amin!

Hausic M. Salih