ODLIKE ISLAMSKE POBJEDONOSNE SKUPINE DO SUNJEG DANA Salih Kurdi
Ne mozemo govoriti o odlikama islamske pobjedonosne skupine, a da kroz sahih hadise ne potvrdimo njeno postojanje do Sudnjeg dana. U mnogo sahih hadisa se govori o trajnosti postojanja pobjedonosne skupine koja je na pravom putu, skupine kojoj nece nastetiti oni koji ih ostave na cjedilu ili im se suprostave. Prenosi se da je Resulullah s.a.v.s. rekao:" Dok se skupina moga ummeta pridrzava Allahovih odredbi, nece im nastetiti onaj ko ih na cjedilu ostavi ili ko im se suprostavi i tako sve do Allahove odredbe (Sudnjeg dana), a oni ce biti uzdignuti nad ljudima." Prenosi Muslim

Prenosi se od EbuHurejre,r.a. da je Resulullah s.a.v.s.rekao:
"Dok se skupina moga ummeta cvrsto pridrzava Allahovih odredbi, nece im nastetiti onaj koji se suprotstavi."
Prenosi IbnMadze

Ovi i mnogi drugi hadisi koji potvrduju postojanje pobjedonosne skupine skupine do Sudnjeg dana bez sumnje djeluju smirujuce na duse iskrenih vjernika. Time se povecava njihovo ubjedenje u Allahovu pomoc i da konacna pobjeda pripada iskrenima, koliko god da se neistina rasirila.

................................................................
Odlike pobjedonosne skupine

Pobjedonosna skupina nije privatna svojina pojedinca, niti neke grupe, vec ona pripada Gospodaru i odlikuje se po svojstvima koja joj seriat odreduje. Ko posjeduje te osobine, on pripada pobjedonosnoj skupini, prihvatili to ili ne. Onaj ko ih ne posjeduje, ne pripada njoj makar govorio i hiljadu puta na dan da je od njih. Ali, onaj koji posjeduje neka od tih svojstava, on je blizu pobjedonosnoj skupini onoliko koliko se odlikuje njenim svojstvima. Pripadnost ili nepripadnost toj skupini biva na osnovu posjedovanju odlika koje krase tu skupinu, a ne na osnovu tvrdnji o pripadnosti.
Najistaknutije odlike pobjedonosne skupine su sljedece:

Prvo:Sljedenje Kur'ana i sunneta i njihovo razumijevanje na nacin kako su ga razumjeli ispravni predhodnici

Ispravni predhodnici (esSelefu Es Salih) su ashabi,r.a. i oni koji su slijedili njihov put u prva tri stoljeca o cijoj vrijednosti svjedoci poznati hadis od Resulullaha s.a.v.s. Odlika pobjedonosne skupine je u slijedenju puta Resulullaha s.a.v.s. na kojem im nista ne moze zaokupiti paznju da pocnu slijediti mnogobozce i novotarije u vjeri. Oni u svemu slijede Poslanika s.a.v.s.i njegove ashabe. To je njihov put, a ne slijedenje novotarija u vjeri. To njihovo svojstvo je uocljivo u hadisu da su oni uvijek "na putu istine" i da se "pridrzavaju Allahovih odredbi", a pravi put i Allahove odredbe su u Kur'anu i sunnetu i u praksi ispravnih predhodnika. Takvo vjerovanje treba da se slijedi, a sve ostalo je u suprotnosti sa Resulullahom s.a.v.s. slijedenje drugih, a ne vjernika. Allah dz.s. kaze:
"Onoga koji se suprostavi Poslaniku, a poznat mu je pravi put, i pode putem koji nije put vjernika, pusticemo da radi sta hoce, i bacicemo ga u Dzehennem, a uzasno je on boraviste!"
(Kur'an;An Nisa 115 ajet)

Najzasluzniji da se zovu vjernicima su ashabi r.a. Njih je Allah dz.s. odabrao da budu u drustvu Resulullaha s.a.v.s., da potpomognu njegovu vjeru, a oni su istovremeno prenosioci istine onima koji su dosli nakon njih. Bili su povjerljivi, izvrsavali su odredbe, prenijeli su na najbolji moguci nacin istinu od svoga Gospodara. Oni su bili i najupuceniji u vjeru zbog blizine sa Resulullahom s.a.v.s., i zbog njihova poznavanja povoda Objave. Zato onaj koji im se suprotstavlja i slijedi neki drugi put zasluzuje veliku prijetnju, a to je da bude bacen u vatru, a ruzno li je to boraviste.
Takode sledeci ajet to potvrduje:
"Pa ako budu vjerovali u ono sto vi vjerujete, na pravom su putu; a ako glave okrenu, oni su onda samo inadzije, i Allah ce te sigurno njih zastititi, jer On sve cuje i zna."
(Kur'an;AlBaqara 137 ajet)
Ovaj ajet ukazuje na dvije stvari:
1.Uputa koja covjeka dovodi do spasa na dunjaluku i na ahiretu nalazi se u slijedenju Resulullaha s.a.v.s. i ashaba u svemu onome sto islam nareduje.
2. Nuznost slijedenja Resulullaha s.a.v.s. jer on kaze:
"Jevreji (oni koji su iskreno slijedili Musaa,a.s.) su se razisli na sedamdeset i jednu skupinu, jedna je u Dzennetu, a sedamdeset u vatri. Krscani (oni koji su iskreno slijedili Isaa a.s.) su se razisli na sedamdeset i dvije skupine, sedamdeset i jedna su u vatri, a jedna je u Dzennetu. Tako mi Onoga u cijoj ruci je dusa Muhammedova, sigurno cete se razici na sedamdeset i tri skupine, jedna je u Dzennetu, a sedamdeset i dvije u vatri." Receno je: "O Resulullah ko su oni?" Rece:"Skupina."
Ibn Madze,br.3226
U drugom rivajetu se prenosi od Abdullaha ibn 'Amra:
"...i sinovi Israilovi ce se razici na sedamdeset i dvije skupine, a moj ummet ce se razici na sedamdeset i tri skupine, svi su u vatri, osim jedna skupina. "Rekose: "Ko su oni, o Resulullah? "Rece: "Oni koji su na onome na cemu sam ja i moji ashabi.
Tirmizi,br.2129

Ovaj hadis pojasnjava prethodni i ukazuje da je spasena skupina medu ostalima ona koja slijedi put Resulullaha s.a.v.s. i njegovih ashaba. Znajuci ovo, njihov broj treba da se povecava, a ukoliko je on mali to ne predstavlja nikakvu vaznost, jer je sustina u slijedenju i ustrajnosti u tome.
Kaze Abdullah ibnMes'ud: "Skupina je onaj koji se slaze sa istinom, makar bio jedan covjek."
Kaze IbnulKajim u knjizi "E'alamulmuvekki'in": "Znaj da je skupina onaj koji slijedi istinu, makar bio i sam i suprotstavljali mu se svi na Zemlji..."
Skupina se poznaje po istini koju slijedi, a ne po broju clanova i sljedbenika. Hadis Resulullaha s.a.v.s.nam govori da je "islam poceo kao garib i da ce se vratiti garibima kao sto je i poceo", a onoga ko se pridrzava svoje vjere je "poput onoga koji drzi zeravicu od vatre". Garibi su oni koje je pohvalio Resulullah s.a.v.s. kao:
"dobre ljude (koji nose red) koji su malobrojni medu mnogo losih ljudi, a oni koji su im nepokorni vise je od onih koji su im pokorni."
Ahmed

I u sljedecim hadisima se nareduje slijedenje ispravnih predhodnika:
"Nakon mene cete vidjeti mnoga razilazenja, zato se pridrzavajte moga sunneta i sunneta pravovjernih halifa. Cvrsto se ocnjacima drzite njihova puta i cuvajte se novina, svaka novina je novotarija i svaka novotarija je zabluda."
Ibn Madze.br.4011

Najbolje je moje stoljece, zatim oni koji ih slijede, zatim oni koji ih slijede."
Muslim i Buhari
"Cuvajte me (saznacete o meni) kroz moje ashabe, zatim kroz one koji ih slijede, a zatim ce se rasiriti laz."
Ibn Madze br.1116

Iz predhodnih ajeta i hadisa primjecujemo da je slijedenje Kur'ana i sunneta i njihovo razumijevanje na nacin kao sto su to radili ispravni predhodnici najistaknutija odlika potpomognute skupine.

Drugo:Dzihad na Allahovu putu

To je odlika po kojoj se oni poznaju i koja je neprekidna i stalna u njihovim zivotima. Ukoliko bi ih nesto sprijecilo, od dzihada, onda ostaje njihova teznja za otklanjanjem te prepreke kako bi ponovo ozivili dzihad na Allahovom putu.
To njihovo svojstvo je uocljivo u hadisu u kojem ih Resulullah, s.a.v.s. opisuje na slijedeci nacin:" Jos se skupina moga ummeta bori za istinu..."
A Allah dz.s. kaze:
O vjernici, ako neko od vas od vjere svoje odpadne, pa, Allah ce sigurno mjesto njih dovesti druge ljude koje On voli i koji Njega vole,prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite; oni ce se na Allahovom putu boriti i nece se nicijeg prijekora bojati. To je Allahov dar, koji On daje kome On hoce, A Allah je neizmjerno dobar i zna sve."
(Kur'an;Al;Mai'da 54 ajet)

To su osobine mudzahida na Allahovu putu koji se ne boje nicijeg prijekora.
I kaze Allah dz.s.
"A koliko je bilo vjerovjesnika uz koje su se mnogi iskreni vjernici borili, pa nisu klonuli zbog nevolja koje su ih na Allahovu putu snalazile, i nisu posustajali niti se predavali, A Allah izdrzljive voli."
(Kur'an;Ali Imran 46 ajet)

Iskreni vjernici spomenuti u ovom ajetu su pobjedonosna skupina koja ne poznaje klonulost, niti posustajalost. Oni su odabranici ovog ummeta.
Kaze El Begavi: "nisu klonuli" tj. nisu strahovali "zbog nevolja koje su ih na Allahovu putu snalazile i nisu posustajali" od dzihada zbog rana koje su ih zadesile i zbog smrti njihovih drugova. Kaze Mukatil: "Oni se nisu predali, niti pokorili neprijatelju. "Kaze EsSedijj: "Nisu se ponizili. "Kaze 'Ata': "Nisu se zalili stvorenjima zbog onoga sto ih je zadesilo, niti su trazili da im se neko smiluje i pomogne im. "Kaze Ebu'Alijeh: "Nisu strahovali, vec su bili strpljivi u izvrsavanju Allahove odredbe, u pokornosti Resullahu s.a.v.s. u borbi protiv neprijatelja, a Allah izdrzljive voli."
Takoder kaze Allah dz.s:
"I neka od vas bude onih koji ce na dobro pozivati i traziti da se cini dobro, a od zla odvracati, oni ce sta zele postici."
(Kur'an;Ali Imran 104 ajet)

Ummet u spomenutom ajetu je pobjedonodsna skupina, ona koja izvrsava veliku ulogu pozivanja na dobro, a odvracanja od zla. Oni su istomvremeno posjednici snage i moci koju moraju posjedovati da bi iskorijenili zlo, jer je sa unistenjem zla potrebna snaga, za razliku od pozivanja na dobro gdje ona nije potrebna.
................................................................
Odlike koje potpadaju pod svojstvo dzihada

U odlike koje postpadaju pod svojstvo dzihada su sljedece:
1. Postojanje potpomognute pobjedonosne skupine u svakom vremenu do Sudnjeg dana, a cije djelovanje nece prestati sto potvrduju rijeci Resulullaha s.a.v.s:"Jos se skupina moga ummeta bori za istinu ne predujuci...sve dok ne dode Allahova odredba" U drugom rivajetu:"...do Sudnjeg dana."
To bez sumnje unosi mir i daje nadu da ce uvijek biti hajra u nasem ummetu i da ce Allahova pomoc doci, kad tad. To takode podstice covjeka da krene u potragu za svojom bracom kojima je Allah 'azze ve dzelle, obecao pomoc nad dusmanima.
2. Dzihad je trajan sve do Sudnjeg dana i njega ne moze nista obustaviti, imali muslimani halifu ili ne kao u vremenu u kojem mi zivimo.
To potvrduje hadis koji prenosi Seleme ibnNufejl ElKindi, kaze: "Sjedio sam kod Resulullaha s.a.v.s. pa je rekao neki covjek :"O Resulullah, ljudi su raspregli konje i ostavili oruzje i rekli :"Nema dzihada, rat je prestao!" Okrenuo se Resulullah s.a.v.s., prema njemu i rekao: "Slagali su! Sada, sada je dosla borba i jos ce se moj ummet boriti za istinu Allah ce nevjernickom narodu udaljiti srca od istine i s njima ce opksrbiti vjernike, sve do Sudnjeg dana, dok se ne ispuni Allahovo obecanje, a u grivi (posjedovanju) konja je obecana dobrobit do Sudnjeg dana."
EnNesai,br.3333
I kaze Resulullah,s.a.v.s.:"...a u grivi (posjedovanju) konja je obecana dobrobit do Sudnjeg dana, nagrada i plijen."
Muslim

Iz prethodnog se vidi trajnost dzihada i postojanja mudzahida na Allahovom putu. Zato grijese oni koji kazu da su vrata dzihada zatvorena nedostatkom halife. Medutim, oni opravdavaju svoj stav rezultatima dzihada u Afganistanu i drugim krajevima gdje je bilo dzihada. Ali, na osnovu gresaka pojedinaca ne moze se donijeti opci sud, jer postoji razlika izmedu gresaka koje su ucinili neki mudzahidi i izmedu propisa dzihada. Ako su se desile neke greske kod mudzahida u Afganistanu to ne znaci zatvaranje vrata dzihadu i bacanje krivice na mudzahide. Oni koji zele poslove bez gresaka i mudzahide koji ne grijese, oni u osnovi ne zele dzihad, jer je ispunjenje njihova uslova nemoguce ostvariti kod ljudi, jer svaki covijek grijesi. Cak su i neki ashabi na Uhudu pogrijesili...
Ukoliko nalazimo mahane mudzahida i uvelicamo ih, time u narodu oni gube ugled. Ponizavanje muslimana ide samo u korist nemuslimana koje moze sprijeciti samo dzihad u njihovoj mrznji prema muslimanima.
Smatrajuci da nema dzihada bez halife jer je optuzivanje iskrenih vjernika koji su se borili na Allahovom putu protiv nevjernika. I u vrijeme Resulullaha s.a.v.s. su se ashabi borili bez njegove dozvole, poput EbuBesira i onih koji su sa njim bili u vremenu dok je Resulullah s.a.v.s. bio u primirju sa Kurejsijama. Takoder se Ibn Tejmijje borio protiv Tatara i drugih, Muhammed ibn Abdulvehhab protiv bid'ata i sirka. Svi oni su po misljenju spomenutih grijesni, jer su propisali dzihad bez dozvole halife, ali to nije ispravno.
Takode, time se bez osnove optuzuje i dzihad u Palestini, Bosni i Hercegovini, Ceceniji, Kasmiru, Filipinima, Afganistanu i drugim zemljama, kao i mudzahidi koji su se borili bez dozvole halife.
Takvi stavovi dovode do ostavljanja dzihada na Allahovom putu odgadajuci ga do pojave halife!!! Pridavanje paznje samo dunjaluku dovodi do ponizenja, kao sto kaze Resulullah s.a.v.s: "Kada budete trgovali sa kamatom, drzali se za repove krava (bavili se sa stocarstvom) i budete zadovoljni sa zemljoradnjom, a ostavite dzihad, Allah ce dati da nad vama zavlada ponizenje, necete se iscupati iz njega dok se ne vratite svojoj vjeri."
EbuDavud,Ahmed,ElBejheki
Kaze Allah dz.s.
"Reci: "Ako su vam ocevi vasi, i sinovi vasi, i braca vasa, i zene vase i rod vas i imanja vasa koja ste stekli, i trgovacka roba za koju strahujete da nece prode imati, i kuce vase u kojima se prijatno osjecate miliji od Allaha i Njegova Poslanika i od borbe na Njegovu putu, onda pricekajte dok Allah svoju odluku donese. A Allah gresnicima nece ukazati na pravi put."
(Kur'an;AtTewba 24 ajet)

3. Priprema za suprotstavljanje neprijateljima, sto cini svojstvo dzihada kod pobjedonosne skupine stalnim njihovim svojstvom. Od glavnih potreba dzihada jeste priprema, kao sto kaze Allah dz.s.
"Da su imali namjeru da podu, sigurno bi za to pripremili sto je potrebno, ali Allahu nije bilo po volji da idu, pa ih je zadrzao i bi im receno: "Sjedite sa onima koji sjede!"
(Kur'an;AtTewba 46 ajet)

Iz ovog ajeta postaje jasno da je priprema za dzihad pokazatelj iskrenosti u dzihadu na Allahovom putu, a zanemarivanje pripreme za dzihad je lazni pokazatelj o pripremi makar to bilo potvrdivano jezikom.
Kaze Allah dz.s.
"I protiv njih pripremite koliko god mozete snage i konja za boj, da biste time zaplasili Allahove i vase neprijatelje, i druge osim njih vi ih ne poznajete, Allah ih zna. Sve sto na Allahovu putu potrosite naknadeno ce vam biti, nece vam se nepravda uciniti
(Kur'an;AlAnfal 60ajet)

Pranosi se od 'Ukbeta ibn 'Amira,kaze:
"Cuo sam Resulullaha s.a.v.s. dok je bio na mimberu kako kaze:" I protiv njih pripremite koliko god mozete snage" zaista je snaga bacanje (gadanje svim savremenim naoruzanjem: pistoljem, tenkom, raketama i drugim), zaista je snaga bacanje, zaista je snaga bacanje."
(Muslim)

Kaze Resulullah s.a.v.s.:" Onaj koji bude naucen bacanju, a zatim ga napusti, nije od nas ili je neposlusan."
Svojstvom snage se odlikuju pravi vjernici, oni koji posjeduju i materijelnu i duhovnu snagu, a "jak" vjernik je bolji i drazi Allahu od slabog vjernika, a u obojici je dobro."

4. Dzihadom se postize uzdizanje Allahove rijeci na Zemlji, kao sto kaze Allah dz.s. :"Vjernici se bore na Allahovom putu, a nevjernici na sejtanovom..."
(Kur'an;EnNisa 76 ajet)
Prenosi se od EbuMusa El Esarija, kaze:
"Dosao je neki beduin Resulullahu, s.a.v.s. i rekao: "Covjek se bori da se spomene, bori se radi plijena, i bori se da bi se istakao, pa ko je na Allahovu putu? "Rece:"Ko se bude borio da Allahova rijec bude gornja, on je na putu Allaha Uzvisenoga."
Buhari i Muslim

Na osnovu ovoga su EbuHanife, Imam Safija i Ahmed definisali dzihad kao "borbu za uzdizanjem Allahove rijeci."

5. Mudzahidi na Allahovom putu izvrsavaju Allahovu odredbu naredivanja na dobro, a odvracanje od zla, kao sto kaze Allah dz.s.: "I neka od vas bude onih (ummet) koji ce na dobro pozivati i traziti da se cini dobro, a od zla odvracati, oni ce sta zele postici."
(Kur'an;AliImran 104.ajet)

Ummet u ovom ajetu oznacava pobjedonosnu skupinu, ucene, one koji rade i koji se bore na Allahovom putu, a kaze EdDahhak: "To su mudzahidi i uceni."
Allah dz.s. kaze: "One koji ce, ako im damo vlast na Zemlji, molitvu obavljati i milostinju udjeljivati i koji ce traziti da se cine dobra djela, a odvracati od nevaljalih a Allahu se na kraju sve vraca."
(Kur'an;AlHagg 41 ajet)

Svojstvo naredivanja na dobro, a odvracanja od zla se posebno istice u sljedecem hadisu:
"Jos se skupina moga ummeta cvrsto pridrzava Allahovih odredbi..."a od Allahovih odredbi je i naredivanje na dobro, a odvracanje od zla.
Potrebno je napomenuti da obaveza dzihada u odsutnosti halife ne znaci da svaki pojedinac uzme sebi za pravo da se ponasa kako hoce slijedeci svoje prohtjeve, jer to dovodi do: razjedinjavanja i sukoba, slabosti i anarhije, a Allah dz.s. nareduje zajednistvo i zabranjuje sektasenje koje dovodi do slabosti. Osnova toga su rijeci Uzvisenog Stvoritelja: "Svi se cvrsto Allahova uzeta drzite i nikako se ne razjedinjujte..."
(Kur'an;AliImran103. ajet)

i drugi ajet"...i ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali..."
(Kur'an;AlAnfal 46. ajet)

"Allah voli one koji se na Njegovu putu bore u redovima kao da su bedem cvrsti."
(Kur'an;AsSaff 4.ajet)

I kaze Resulullah s.a.v.s. "Drzite se zajednistva, a pazite se sektasenja. Sejtan je sa jednim, a od dvojice je dalje."
EtTirmizi, br.1758

zbog nedostatka znanja, onoga sto koristi i onoga sto steti, onoga cega se treba pridrzavati i onoga cega se treba klonuti, te sljedenje licnih prohtjeva dovodi do razdora i suprostavljanja zajednickom radu u kojem su poslovi planski obavljaju i uz odgovornost.
od uslova dzihada jeste priprema koja se moze organizovati samo uz zajednicke napore sto pojedinac nije u mogucnosti da uradi. Zato je pripremanje za dzihad naredeno grupi, a ne jedinki: "I protiv njih pripremite koliko god mozete snage..."
(Kur'an;AlAnfal 60.ajet)

i drugi ajet u kojem se grupi daje naredenje:..."Jedni drugima pomazite u dobrocinstvu i cestitosti..."
(Kur'an;AlMa'ida 2.ajet)

a najbolje pomaganje je u uzdizanju Allahove rijeci.

Priprema za dzihad je duznost svakog muslimana. Najbolji je onaj koji objedinjuje kod sebe zrtvovanje svoga zivota i imetka, a koji istovremeno poucava.

Trece: Ljubav i mrznja u ime Allaha

Od najistaknutijih osobina pobjedonosne skupine je potpuna privrzenost i odanost jednih drugima koja je nastala kao rezultat ljubavi i pokornosti. Oni vole u ime Allaha, tako kada neko ucini djelo koje mrzi Allah, dz.s. i oni mrze to djelo i ne rade ga.
Takode, oni su ponizni prema muslimanima, a strogi prema nevjernicima, sto potvrduje sljedeci ajet: "Muhammed je Allahov Poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni medu sobom..."
(Kur'an;AlFath 29.ajet)

Privrzenost jednih drugima i neprijateljstvo u ime Allaha su najbitnija obiljezja vjerovanja, sto potvrduje slijedeci hadis:
"Najbolja odlika imana je: privrzenost u ime Allaha i neprijateljstvo u ime Allaha, ljubav u ime Allaha i mrznja u ime Allaha."
Ahmed, EtTaberani

i kaze: "Ko voli u ime Allaha i mrzi u ime Allaha, daje u ime Allaha i sprijecava u ime Allaha, upotpunio je iman."
EbuDavud

Pobjedonosna skupina uspostavlja ljubav i mrznju na osnovama vjerskih osjecanja i oni vole ono sto Allah dz.s. voli i mrze ono sto Allah dz.s. mrzi. Njihov odnos prema ljudima je na osnovu poslusnosti tih ljudi prema Allahu dz.s. i Njegovu Poslaniku s.a.v.s. Koliko je covjek odan Allahu dz.s. toliko mu iskren vjernik moze biti blizak, a koliko je covjek udaljen od Allaha dz.s. toliko se vjernik treba udaljiti od njega, a potpuno neprijateljstvo ne zasluzuje do onaj ko je nevjernik, rob sejtanu i svemu drugom cemu se robuje mimo Allaha dz.s.
................................................................
Oblici dzahilijetske odanosti u nasem vremenu

Da bi razgranicili put istine od neistine, neophodno je ukazati na oblike prijateljstva i neprijateljstva koje ljudi uspostavljaju medu sobom. Time oni donose zakone koje je Allah dz.s. nije odredio. Ti oblici su slijedeci:

1 uspostavljanje odanosti na nacionalnim osnovama

Time se sva ljubav i povjerenje poklanjaju onima koji pripadaju jednom narodu koje objedinjuje jedan zajednicki jezik, historija i zemlja, zanemarujuci vjeru, jer ona po misljenju nacionalista nama nikakve uloge u zivotu ljudi.
Dok islam nareduje privrzenost i brastvo na osnovu imanske pripadnosti, i vrednuje ljude na osnovu bogobojaznosti i dobrih djela sto potvrduje i slijedeci ajet: "O ljudi, Mi vas od jednog covjeka i jedne zene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najvise boji. Allah uistinu sve zna i nije Mu skriveno nista."
(Kur'an;AlHugurat 13. ajet)

Time se ljubav poklanja onima ciji korjeni poticu iz jedne drzave, makar bio i nevjernik. Samo su oni nosioci prava, dok drugi ne zasluzuju ta prava. Na taj nacin mnogi izjednacavaju drzavu sa Allahom dz.s., sto je sirk, jer se ljubav poklanja na osnovama imana, a ne na osnovama pripadnosti istoj drzavi. Islam nalaze borbu za domovinu, ali ne da ta borba bude zbog domovinskih osjecaja daleko od Allaha dz.s. odnosno da ta borba bude u ime domovine i za domovinu, a ne u ime Allaha dz.s.

2 uspostavljanje odanosti na plemenskim i porodicnim osnovama

Osnova te ljubavi je isto porijeklo, ne obaziruci paznju na vjeru, tako da se sva ljubav i prava daju onima koji poticu iz doticnog plemena ili porodice, makar bili i nemuslimani.

3 uspostavljanje odanosti na partijskim osnovama

Osnova tog prijateljstva je pomaganje onoga koji je clan odredene partije i stajanje na njegovoj strani, makar on bio i najveci razvratnik. Time se daju samo prava clanovima stranke, dok drugi, iako bili bolji od njih, nemaju privilegija.

4 uspostavljanje odnosa na osnovama pokornosti sejhu

Oblici te ljubavi su na osnovu pokornosti sejhu, makar to znacilo neposlusnost prema Allahu dz.s. i u suprotnosti sa Seriatom. Takva djela vode u sirk, a oni koji to cine spadaju u skupinu spomenutu u ajetu: "Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svecenike svoje, monahe svoje..."
(Kur'an;AtTewba 31. ajet)

5 uspostavljanje odanosti na osnovama pokornosti vladaru i vlastima

Odanost vladaru zahtjeva pokornost njemu, makar to bilo i u suprotnosti sa Seriatom i njegovim naredbama. Takva vrsta odanosti je daleko od upute Resulullaha, s.a.v.s. koji kaze: "Ko vam od vladara naredi neposlusnost, nemojte mu se pokoriti!"
EsSilsiletu es Sahihah,ElElbani

Takode, ova vrsta odanosti je u suprotnsti sa seriatskim propisom:
Nema pokornosti stvorenju u nepokornosti Stvoritelju!!!

6 uspostavljanje odanosti na osnovama ljudskog porijekla
Ova vrsta prijateljstva ja najrasirenija danas, jer ona ne pravi razliku izmedu muslimana i nevjernika, izmedu moralnih i nemoralnih, jer svi ljudi zasluzuju isti tretman. To je parola iza koje stoje masoni u nasem vremenu. Inace, masoni su svjetska organizacija iza kojih stoje cionisti. Njihov cilj je unistenje osnovnih temelja islama, jer islamski prave razliku izmedu muslimana i nevjernika. U Seriatu, musliman daje zekat, a nevjernik dziziju, za mislimane je jedan zakon, a za nemuslimane drugi, dok masoni propagiraju jednakost. Prvi koji je uveo pokret masona medu muslimane je Ataturk koji je uz pomoc masona unistio hilafet.

7 uspostavljanje odanosti na osnovama materijalne dobiti

Pored toga sto ne postoje oni koji pozivaju ka ljubavi i prijateljstvu na osnovama materijalne dobiti, u realnim svijetu postoje mnogi ljudi koji uspostavljaju odnose na tim osnovama, a kada nestane koristi nestane i prijateljstva.

................................................................
Pobjedonosna skupina je cista od svake ljubavi i mrznje koja nije u ime Allaha


Jedna od najspecificnijih svojstava pobjedonosne skupine je ljubav i mrznja u ime Allaha, 'azze ve dzelle. On, subhanehu ve te'ala opisuje tu skupinu rijecima: "Ne treba da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju, makar im oni bili ocevi njihovi, ili sinovi njihovi, ili braca njihova ili rodaci njihovi. Njima je On u srca njihova vjerovanje usadio i svjetlom Svojim ih osnazio i On ce ih uvesti u dzennetske basce kroz koje ce rijeke teci, da u njima vjecno ostanu. Allah je njima zadovoljan, a i oni ce biti zadovoljni Njime. On su na Allahovoj strani, a oni na Allahovoj strani ce sigurno uspjeti."
(Kur'an;AlMugadala 22ajet)

Ono sto najvise uznemiruje nevjernike jeste princip ljubavi i mrznje u ime Allaha cime se krasi svaki iskreni vjernik. Time se on razlikuje od drugih, uzdignut je iznad nevjernika i oni mu tada ne mogu nauditi. Znajuci to, nevjernici su pokusali zamjeniti to svojstvo kod muslimana i zamijeniti ga drugom ljubavi koju Allah dz.s. nije propisao, a sto dovodi muslimane do slabosti. Gubljenjem mrznje prema nevjerstvu, neistini i njihovim sljedbenicima, covjek gubi osjecaj za razlikovanjem nevjerovanja i njegovih sljedbenika od vjerovanja i njegovih sljedbenika. Time se gube sve razlike izmedu dvije skupine koje pripadaju jednom narodu, drzavi, naciji i tome slicno. Princip ljubavi i mrznje koji je zasnovan na imanskim osnovama ne daje mogucnost nevjerniku da uspije u svojim zavjerama protiv muslimana, ma kolike bile zrtve. Zato je neophodno muslimanima da se pridrzavaju principa odanosti ljubavi prema muslimanima i udaljenosti od nemuslimana.

Cetvrto: Sveobuhvatnost

Uzimanje islama u cijelosti, bez pridavanja paznje jednom njegovom djelu uz zanemarivanje drugog djela je jedna od bitnih odlika pobjedonosne skupine. Oni nisu skupina koja u svome programu ima samo aktivnosti u da'wetu, dostavljanju istine samo, skupina koja u svome programu ima samo dzihad, niti skupina koja se posvecuje samo ibadetu, zikru i odgoju duse, vec su oni skupina koja u sebi objedinjuje sve odlike dobra, a ne djelimicno uzimanje vjere. Oni su ti koji pozivaju ka istini dostavljajuci je na najbolji nacin sa mudroscu, savjetima i znanjem, naredivanju na dobro, a odvracaju od zla ne bojeci se prigovora. Istovremeno oni traze znanje, brinu se za svoj ummet, odgajaju ga ukazujuci im na Kur'an i sunnet. To je skupina koja je nocu u ibadetu, danju na bojnom polju.

Peto: Umjerenost i pravednost

Od istaknutih osobina pobjedonosne skupine je umjerenost i pravednost s kojom se ona krasi u svojim postupcima. Kaze Allah dz.ss: "I tako smo od vas ucinili pravednu zajednicu da budete svjedoci protiv ostalih ljudi i da Poslanik bude protiv vas svjedok..."
(Kur'an;AlBakara 143 ajet)

Kaze Ibn Kutejbe da rijec "elvesat" u spomenutom ajetu oznacava pravednost i dobrotu, kao sto Allah, dz.s. kaze: "Ponajbolji (evsetuhum) od njih kaze..."
(Kur'an;AlQalam 28 ajet)
tj. najpravedniji i najbolji.
EtTaberi kaze da je njihov opis rijecju "vesat" zbog njihove umjerenosti u vjeri, jer ni u cemu ne pretjeruju, kao sto je slucaj kod monaha u krscanstvu i njihovom vjerovanju u Isaa, 'alejhi selam iznoseci time lazi na Gospodara sto ih je odvelo u nevjerstvo. Pobjedonosna skupina je ujedno i pravedna skupina, jer Allah dz.s. kaze:
"On ukazuje na pravi put onome kome On hoce. I tako smo od vas ucinili pravednu zajednicu...",
a to je zbog njihova pridrzavanja pravog puta.
(Kur'an;AlBakara 142,143 ajet)

Pretjerivanje u vjeri je strogo zabranjeno, kao sto kaze Resulullah s.a.v.s.: "Cuvajte se pretjerivanja u vjeri! Oni prije vas su bili unisteni samo zato sto su pretjerivali u vjeri."
EnNesai, Ibn Madze
tj. prelazili su granice svojim govorom i djelima.
Nemoguce je zamisliti pobjedonosnu skupinu, onu s kojom je Allah dz.s. zadovoljan, a da se ne odlikuje svojstvom umjerenosti i pravednosti, zato molimo Allaha dz.s. da nas ucini jednim od njih. Neophodno je ukazati da umjerenost ne znaci sredinu izmedu istine i neistine, izmedu imana i kufra jer oni koji namecu muslimanima teoriju zblizavanja nevjerstva i vjerovanja kroz "umjetnost" koju oni tumace na svoj nacin, takvi pokusavaju prevariti muslimane. Oni govore da Islam nareduje "umjerenost" (zblizavanje vjernika i nevjernika), ali takvima mozemo odgovoriti sljedecim Kur'anskim ajetom koji negira teoriju zblizavanja izmedu onih koji slijede i onih koji slijede neistinu:"...Kako krupna rijec izlazi iz usta njihovih! Oni ne govore drugo do neistinu."
(Kur'an;AlKahf 5.ajet)
Sesto:Znanje

Pobjedonosna skupina se takoder odlikuje posjedovanjem znanja sto ne znaci da je svaki njen pojedinac alim i da su svi oni na jednom stepenu znanja, ali to znaci da u svakom njihovom saffu postoji onaj koji poucava. Da bi neko pozivao na dobro, a odvracao od zla neophodno je da ima znanje, blagost, mudrost i sabur.

Sedmo:Strpljivost

Nema sumnje da se pobjedonosne skupine moraju odlikovati saburom, strpljenjem u slijedenju Poslanikova puta i strpljenjem u podnosenju svih poteskoca. Oni su opisani kao oni koji ce se uzdignuti iznad nevjernika, ali to svojstvo ne moze doci do izrazaja, osim sa strpljivoscu i sljedenjem istine.

Kaze Allah dz.s.: "Njih sam Ja danas nagradio za ono sto su trpjeli, oni su doista postigli ono sto su zeljeli."
(Kur'an;AlMu'minun 111ajet)

Poslanici su na svome putu nailazili na poteskoce i prepreke i bili su cvrsti u pozivanju ka istini. Ulema su nasljednici poslanika i u svome pozivanju ka istini moraju se odlikovati strpljivoscu i cvrstinom koju su imali poslanici kako bi imali uspjeha u da'wetu.
Kaze Resulullah s.a.v.s.
"Poslanici su najvise izlozeni nedacama, a zatim slicni njima i zatim slicni njima. Covjek se kusa na osnovu jacine svoje vjere. Ukoliko je jak u vjerovanju i belaj mu se povecava, a ukoliko je slab, kusnja mu je prema njegovu vjerovanju. Belaj nece napustiti covjeka sve dok ga ne ucini da hoda po zemlji bez ijednog grijeha."
EtTirmizi

Oni koji smatraju sebe da su na pravom putu, a padaju na prvom ispitu sabura, ne mogu se smatrati pripadnicima pobjedonosne skupine. Svima nama su divan uzor poslanici koji su u svome pozivanju bili strpljivi i uporni u pozivanju iako je mali broj poslusao rijeci istine, kao kod Nuha a.s. kod kojeg je bila mala skupina vjernika, a bilo je i poslanika kojima se odazvao samo jedan covjek. Ali, to nije na njih uticalo da ubrzavaju trazenje pomoci od Allaha dz.s. kao sto im je On naredio: "Mi smo svakom narodu poslanika poslali :"Allahu robujte, a taguta (svega onoga sto se robuje mimo Allahu) se klonite!...
(Kur'an;AnNahl 36.ajet)

Pozivanje ka robovanju samo Allahu, 'Azze ve dzelle, je duznost svih da'ija do sudnjeg dana. Kaze IbnulKajim: "Tagut je sve ono u cemu covjek prelazi granicu onoga kome robuje, koga slijedi i kome se pokorava. Tagut je sve ono od koga ljudi uzimaju odradbe mimo Allaha dz.s., i Njegova Poslanika,s.a.v.s. ili onaj kome se robuje, koga slijede, kome se pokoravaju mimo Allaha dz.s. Gledajuci svijet mozemo zakljuciti da se vecina ljudi udaljila od robovanja Allahu ka robovanju tagutu, od uzimanja odredbi od Allaha dz.s. i Njegova Poslanika s.a.v.s. ka uzimanju odredbi od taguta i od slijedenja Resulullaha s.a.v.s. ka slijedenju taguta."
(E'lamulmuvekki'in,1/50)

Na kraju, mozda ce se neko upitati da li je nuzno da pobjedonosna skupina bude okupljena u jednoj grupi, tako da onaj koji je van nje ne pripada njoj? Odgovor na takvo pitanje je da pobjedonosna skupina iako radi organizovano ne zahtjeva da svi njeni clanovi budu okupljeni u jednoj grupi i u jednoj zemlji. Pobjedonosna skupina se odlikuje svojstvima, pa onaj koji posjeduje ta svojstva on pripada toj skupini, svejedno je dali se skupina kojoj on pripada zvala ovim ili onim imenom, bilo na ovom ili onom mjestu.
Danas se postavlja pitanje, koja je skupina u nasem vremenu najbliza pobjedonosnoj skupini? To je ona skupina koja se najvise odlikuje spomenutim svojstvima pobjedonosne skupine. Citajuci ovaj tekst pred sobom imamo vagu po kojoj se mjere te skupine i time se odreduje blizina pobjedonosnoj i spasenoj zajednici.
Molim Allaha,'azze ve dzelle, da nam ukaze na istinu i da nas ucini od njenih sljedbenika, da nam ukaze na ono sto je neistina i da nas udalji od nje, Da nas ucini od pripadnika spasene zajednice na Sudnjem danu i da nas ucini od pripadnika pobjedonosne potpomognute skupine. Amin!



................................................................
Koji su povodi slabosti muslimana i kako izlijeciti tu slabost?


Historija svjedoci, kako islamska tako i neislamska, da su muslimani vladali zemljom najpravednijom vladavinom koja se nikada vise nije ponovila. I pored toga sto su muslimani bili manjina stanovnika zemlje, u poredenju s nemuslimanima, ostvarili su ono sto ni najvece imperije svijeta nisu ostvarile. Islamska drzava je stoljecima bila najjaca drzava na licu zemlje a kako i nebi kada je to bila drzava kojom su upravljali ljudi ciji interesi nisu bili ovosvjetskog privremenog karaktera, naprotiv, oni su zeljeli da preko svoje vladavine sprovedu Allahov dz.s. zakon medu ljudima. Danas stvar izgleda drugacije; musllimani su razdvojeni a njihova nekadasnja drzava je pocijepana i bukvalno raskomadana od strane njihovih neprijatelja koji su putem kolonizacije uspjeli asimilirati dobar dio muslimana (bar su po imanu muslimani). Neki od tih muslimana ne samo da slijepo slijede neislamsku "kulturu". To je rezultat muslimanskog nazadnjastva, danas, u cijelom svijetu.
*Zbog cega je to tako ?
*Zasto su muslimani, nakon najjace drzave u historiji, zaostali?
*Zasto muslimani kaskaju iza zapadnjacke tehnoloske civilizacije?
*Zasto smo mi muslimani danas tako slabi pa se sa svih strana nemuslimani i pokvarenjaci okomise na nas?
Ova pitanja muce dusu svakog muslimana koji zeli ummet ponovo postane ono sto je nekad bio. Istina je da puno muslimana pokusava povratitit ponos ovom ummetu, medutim ako se malo ozbiljnije osvrnemo na njihov metoda rada vidjecemo da nisu shvatili pravi razlog zaostalosti muslimana i njihovu podredenost kafirskim zemljama na celu sa krscanskim zapadom. Ti muslimani, za koje vjerujemo da su iskreni, pripremaju razne strategije kroz koje smatraju da ce pronaci konacno rijesenje za izbavljenje ummeta iz krize u kojoj se danas nalazi. Neki od njih smatraju da je dovoljno da muslimani ostvare tehnoloski progres koji ce im omoguciti jaku industriju a kojom ce upravljati tim muslimanskih naucnika. Ostvarivanjem ove ideje muslimani nece imati potrebe za stranim (nemuslimanskim) naucnim kadrom koji ljubomorno cuva svoju tehnologiju od "djelimicno" opasnih muslimanskih zemalja (na zalost, danas se ne mozemo pohvaliti da u svijetu postoji nesto sto bi se moglo nazvati muslimanskom zemljom jer je taj termin u zadnjih osamdeset godina postao mrtvo slovo na papiru). Ti muslimani koji se zalazu samo za tehnoloski progres muslimanskog drustva, ponekad idu tako daleko da vjeruju da je opstanaku buducnosti obezbijeden samo tehnoloski jakim zemljama. Zaboravili su rijeci njihovog Gospodara: "A snaga je u Allaha i u Poslanika Njegova i u vjernika, ali licemjeri nece da znaju."
(Kur'an;AlMunafiqun 8.ajet)

Neko ce upitati, ako to nije faktor napretka muslimana, pa koji je onda!? Odgovor stoji u rijecima Allaha dz.s: "A ako se u necemu ne slazete, pa to povratite Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i u onaj svijet; to vam je bolje i za vas rijesenje ljepse."
(Kur'an;AnNisa 59.ajet)

Upravo je sadrzaj ovog ajeta tema ovog teksta kroz koji cemo pokusati da obrazlozimo povod slabosti i zaostalosti muslimana

................................................................
Da li je tehnoloskovojni progres odgovor!?

Prije svega, trebamo praviti razliku izmedu vojne nadmoci s jedne strane i pored toga sto vecina tehnolosko razvijenih zemalja i vojno dominira u svijetu. Medutim, to ne mora znaciti da je tehnolosko vojni progres povod vojne nadmoci. Primjera radi, navodimo prva islamska pokolenja koja su se sukobila sa dvije najvece vojne snage tog vremena i to Bizantijcima i Perzijancima. Prvi muslimani nisu bili moderno naoruzani niti brojno jaci od njihovih neprijatelja, naprotiv, bili su veoma zaostali u poredenju sa ovim drzavama koje su porazilii iz korjena iscupali njihovo nevjernicko prisustvo na kulturnovjerskom planu u tim oblastima. Sto se tice napredka muslimana na naucnom planu o kojem toliko malo slusamo i citamo, na zalost, on je dosao tek nakon muslimanskog osvajanja okolnih oblasti arapskog poluostrva tj. nakon pobjede nad Bizantijom i Perzijom. Neke su drzave vojnotehnoloski veoma jake, ali i pored toga ne mora znaciti da je prava snaga u njih. To potvrduje gore spomenuti primjer prve islamske drzave. Takode navodimo primjer muslimanske nemarnosti, na zalost, kada je abasijska dinastija dostigla vrhunac naucnog dostignuca i kada je tadasnja prijestolnica Bagdad postao centrom seriatskoprirodnih nauka, tada su ih zaostali Tatari i na veoma ponizavajuci nacin porazili. Abasijskoj drzavi nije koristio naucni progres od divljackih napada krvolocnih Tatara, a nije ni cudno kada su zapostavili pravo izucavanje institucije borbe na Allahovom dz.s. putu.
Od navedenih se primjera vidi da tehnoloski napredak ne predstavlja uslov za stalnu vojnu dominaciju iako u dosta slucajeva tehnologija pomaze za izradu naprednih vojnih uredaja i aparata.
Medutim, ovi uredaji i aparati ne obezbjeduju potrebnu snagu koja bi mogla omoguciti vojnu dominaciju, naprotiv, iman je stalna dominacija a posebno u uslovima rata. Uzviseni kaze: "Vi njih niste ubijali nego Allah i nisi ti bacio, kad si bacio, nego je Allah bacio, da bi vjernike lijepom kusnjom iskusao, A Allah zaista sve cuje i sve zna.
(Kur'an;AlAnfal 17.ajet)

"Allah je to zato ucinio da bi vas obradovao i da bi se time srca vasa umirila; a pobjeda je samo od Allaha Allah je zaista Silan i Mudar.
(Kur'an;AlAnfal 10.ajet)

"I protiv njih pripremite koliko god mozete snage i konja za boj..."
(Kur'an;AlAnfal 60.ajet)

U zadnjem ajetu se jasno vidi da muslimani trebaju biti spremni za sukob s neprijateljem, ali, u ovom ajetu se spominje spremnost muslimana u opcem smislu rijeci sto obuhvata ne samo vojnu snagu vec prije svega iman koji predstavlja uslov za ispunjenje pobjede i dominacije nad kjafirima. Allah dz.s. kaze: "A pobjeda je samo od Allaha."
(Kur'an;AlAnfal 10.ajet)

Ishod borbe izmedu dvije skupine nije uslovljen njihovom spremnoscu: "Imate pouku u dvijema vojskama koje su se sukobile: jednoj, koja se borila na Allahovu putu, i drugoj, nevjernickoj kojoj se cinilo da pred sobom ima dva puta vise protivnika. A Allah Svojom pomoci cini mocnim onoga koga On hoce. To je, zaista, dalekovidnim pouka."
(Kur'an;AliImran 13. Ajet)

Iman je povod Allahove, dz.s., pobjede i pomoci muslimanima. Pogledajmo samo kako Omer ibnulHattab savjetuje muslimansku vojsku prije njihovog pohoda protiv Bizantinaca:
Vi se borite protiv naroda koji je brojno i vojno spremniji od vas, ali ako, se vi bojite Allaha Uzvisenog i ako ulozite u borbi protiv njih koliko god mozete snage, onda cete postati Allahova vojska. Allah Uzviseni kaze u Svojoj knjizi: "I vojska nasa ce zacijelo pobjediti."
(Kur'an;AnNaml 173.ajet)

Podsjedimo se velikog vode islamske vojske koja je oslobodila Kuds (Jeruzalim). To je velicanstveni Salahudin ElEjjubi koji je nocu provjeravao svoju vojsku. Kada bi ugledao satore u kojima su mudzahidi, nakon jacijenamaza, upucivali dove Allahu, dz.s., moleci ga za Njegovu pomoc, Salahudin bi tada govorio odavde ce nam doci Allahova pobjeda. "A kada bi ugledao sator u kojem su mudzahidi, nakon jacijenamaza, spavali, tada bi govorio: "Tako mi Allaha, bojim se da cemo zbog ovih ljudi sutra dozivjeti poraz."
Muslimani moraju ispuniti uslove koji ce im obezbjediti Allahovu, dz.s., pomoc i pobjedu. Upravo je ispunjenje tih uslova tema ove rasprave u kojoj cemo pokusati da damo odgovor na nevolje u kojoj se muslimani danas nalaze. Normalno, za svako misljenje uzimamo za osnovu Kur'an, hadis i postupak prvih islamskih pokolenja. Allah, dzelle ve alla, kaze: "onoga koji se suprotstavi Poslaniku, a poznat mu je pravi put, i koji pode putem koji nije put vjernika (ashaba), pusticemo da cini sta hoce, i bacicemo ga u Dzehennem, a uzasno je on boraviste!"
(Kur'an;AnNisa 115.ajet)






................................................................
Uslovi koji se moraju ispuniti da bi nam dosla
Allahova, dzelle sanuhu, pobjeda

Uzviseni kaze: "A Allah ce sigurno pomoci one koji vjeru Njegovu pomazu, ta Allah je zaista mocan i silan."
(Kur'an;AlHaqq 40.ajet)

"O vjernici, ako Allaha pomognete, i On ce vama pomoci i korake vase ucvrstiti."
(Kur'an;Muhammed 7.ajet)

Allah ,dz.s., pomaze one koji pomazu Njega. Ali, kako je moguce pomoci silnog, Svemoguceg Gospodara, dzelle ve alla!? Pogledajmo sta kaze veliki ucenjak Senkiti u svom tefsiru "Adwaulbejan" u komentaru ovog ajeta: "Allah dzelle ve alla, je rekao u ovom ajetu da ako mu'mini pomognu Njega (Njegovu vjeru), On ce im pomoci protiv nevjernika i stope ce im osnaziti tj. sacuvace ih poraza i nece dozvoliti da napuste bojno polje. Allah,dz.s., je na nekoliko mjesta u Kur'anu pojasnio povod njegove pomoci muslimanima i objasnio je kojim se osobinama trebaju karekterizirati oni kojima je ta pobjeda obecana: "One koji ce, ako im damo vlast na Zemlji, namaz obavljati i milostinju udjeljivati i koji ce traziti da se cine dobra djela, a odvracati od nevaljalih a Allahu se na kraju sve vraca."
(Kur'an;AlHaqq 41.ajet)

Iz sadrzaja ovog ajeta da se shvatiti da oni koji ne obavljaju namaz, ne udjeljuju milostinju, ne nareduju dobro i ne odvracaju od zla ne ispunjavaju potrebne uslove da bi zasluzili Allahovu, dz.s., pomoc. Pomoc Allaha dzelle ve alla, znaci pomoci Njegovu vjeru trudom i neprestanim dzihadom da bi njegova rijec bila gornja i da bi se Njegovi propisi pravedno medu svim ljudima sprovodili i da bi se ljudima sudilo po seriatu kojeg je On objavio Poslaniku s.a.v.s. Vjerovjesnik s.a.v.s., kaze: "Kada se pocnete baviti prodajom u kojoj ima kamate, i kada se uhvatite za repove vasih krava, i kada budete zadovoljni zemljoradnjom, i kada zanemarite dzihad na Allahovu putu, Allah ce vas poniziti i nece to ponizenje od vas otkloniti sve dok se svojoj vjeri ne povratite."
Prenosi Ahmed

Evo ovo je povod nazadnjastva muslimana, a ne kao sto neki tvrde suprotno tj. da su muslimani nazadovali zbog njihove tehnoloske zaostalosti. Naprotiv, zaostali su zbog njihovog udaljavanja od islama, zbog njihovog udaljivanja od islama, zbog njihovog otkazivanja pokornosti Allahu, dz.s., zbog njihovog napustanja rada po metodu Poslanika s.a.v.s. i metodu njegovih casnih ashaba radijellahu anhum. A tekst spomenutog hadisa jasno govori o povodu zaostalostii prije svega ponizenja islamskog ummeta. To ponizenje mi muslimani necemo moci otkloniti od sebe sve dok se ne povratimo cistih srca i iskrenih djela Allahu,dz.s., i Njegovoj vjeri islamu.

Prije nego li nas neko pogrjesno razumije, da objasnimo, mi ne kazemo da je nama muslimanima bolje biti zaostali na naucnotehnoloskom planu, naprotiv, islam poziva u naucni progres i mi ne smijemo ni za momenat zapostaviti izucavanje prirodnih nauka. Medutim, zelimo skrenuti paznju na pogresno misljenje onih koji vjeruju da je jedini izlaz za nas muslimane naucnotehnoloski progres. To sto smo mi muslimani, na zalost, na tehnoloskom polju zaostali ne znaci da je to povod naseg ponizavajuceg statusa kojeg danas "uzivamo" u svijetu. Nase udaljavanje od islama je povod naseg stanja na kome nam niko, bas niko, ne moze zavidjeti.
Povratak islamu je jedino moguce rjesenje za izbavljenje ummeta iz krize u kojoj se nalazi. Medutim kako to ostvariti?
Pokusacemo to objasniti u sljedecim tackama:

1.Trebamo islam shvatiti na nacin na koji nam ga je Poslanik s.a.v.s. dostavio od Njegovog Gospodara a koji nam je prenesen od najboljeg pokoljenja ljudi tj. ashaba, neka je Allah dzelle ve ala, njima zadovoljan. Jedini ispravan put je put koji trebaju muslimani slijediti jeste put prikazan u hadisu Poslanika, s.a.v.s., "...i uistinu su se Jevreji podjelili na sedamdeset i dvije skupine, a moj ummet ce se podiljeliti na sedamdeset i tri; sve ce u vatru osim jedne. "Koja je to skupina Allahov Poslanice?"upitase. "Ona koja se pridrzava onoga na cemu sam ja i moji ashabi."odgovori Poslanik s.a.v.s."
Prenosi Tirmizihasen

Uzviseni Gospodar kaze: "I doista, ovo je pravi put moj, pa se njega drzite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova; eto, to vam On nareduje, da biste se grijeha klonili.'
(Kur'an;AlAn'am 153.ajet)

U komentaru ovog ajeta Ibn Kesir kaze: "Allah, dz.s., je rekao da slijedimo Njegov put o kojem je rekao da je jedini put, a kako i ne bi bilo kada je istina samo jedna..."
Prenosi se od Ibn Mes'uda radijelahu anhu, da je rekao: Povukao nam je Allahov Poslanik s.a.v.s. pravu crtu svojom rukom, pa je rekao: "Ovo je pravi put Allahov." I povukao je kratke crte sa desne i sa lijeve strane te druge crte i rekao: "Ovo su putevi, na svakom od njih stoji sejtan i poziva njemu."
Prenosi Ahmed

Nakon toga je citirao rijeci Uzvisenog: "I doista, ovo je pravi put moj, pa se njega drzite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova; eto, to vam On nareduje, da biste se grijeha klonili."
(Kur'an;AlAn'am 153 ajet)

2. Moramo praktikovat iizvorni islam ne izdvajajuci od njega nijedan njegov dio zbog nase nemoci da razumijemo odredene islamske tekstove. I ne terebamo smatrati da u islamu ima vaznih i manje vaznih institucija tj. djelova. Naredeno nam je da se potpuno prihvatimo islama i trebamo znati da onaj koji ne praktikuje odredene islamske propise cini grijeh zbog kojeg se treba pokajati. S druge pak strane, sejtan ukrasava grijehe ljudima i prikazuje im te grijehe kao stvari koje nemaju nikakve vaznosti ili tezine. Onda nije cudno sto vecina muslimana, velikih grijesnika, kada se opomenu raspravljaju o tim grijesima koje cine, da to ustvari nisu grijesi i da to nije "zabranjeno voce." Duznost je svakog muslimana kada ucini neki grijeh da pozuri sa pokajanjem i da trazi oprost od Allaha dz.s., cesto Mu upucujuci dovu. I ne smije se ponositi grijesima, kako to neki glupaci rade, vec ih mora prikrivati i sto prije se njih okaniti. Poslanik s.a.v.s., kaze: "Mom ce ummetu biti oprosteno osim onima od njih koji otkrivaju (svoje grijehe). Djeluje covjek nekim djelom u noci, pa osvane, a Allah mu je to djelo prikrio (od ljudi), a taj isti covjek kaze (hvaleci se grijehom koji je ucinio):"Sinoc sam uradio to i to !"Pa onda omrkne, A Allah mu je i to prikrio, pa kad osvane ponovo otkriva svoje djelo (grijeh).
Prenosi Buhari

3. Duznost nam je pozivati u islam nakon sto smo ga ispravno shvatili i poceli sa praktikovanjem njegovih propisa. Od najvaznijih dijelova poziva u islam jeste naredivanje dobra i odvracanje od zla. Poslanik s.a.v.s., kaze: "Tako mi onoga u cijoj ruci je moja dusa, ili cete naredivati dobro i odvracati od zla, ili ce Allah na vas poslati nevolju. Dovicete Mu, nece vam se uslisati."
Prenosi Tirmizi

Ovo je put koji trebamo slijediti ako zelimo otkloniti sa sebe ponizenje i sramotu u kojima se nalazimo. Ako se iskreno prihvatimo islamskog metoda rada, bicemo u stanju prihvatiti sva okupirana muslimanska podrucja i samo tako mozemo ostvariti naucno tehnoloski prosperitet koji ce biti Allahova, dz.s., blagodat muslimanskoj zajednici. Bolest od koje islamski svijet boluje predstavlja slijepo slijedenje Zapada u svim ograncima zivota. One drzave koje vjeruju da se u tehnologiji nalazi drustveno blagostanje, pogrijesili su. Trose na milijarde dolara kupujuci moderne masine i aparate, kojima se ne znaju koristiti, zaboravljajuci da je edukacija drustva i povratak njegovih clanova islamu stvar na koju se najprije treba osvrnuti i kojoj treba posebnu paznju posvetiti. Nasa potreba za pravim i iskrenim ucenjacima koji ce osvjescivati zajednicu, danas je veca od potrebe za inzinjerima i nosiocima raznih diploma i naziva. Primjera radi navodimo neke muslimanske zemlje veoma napredne tehnologije, kupljene normalno u kojima ima na stotine nosioca svakakvih vrsta diploma, pa i pored toga oni slijepo slijede Zapad u svim aspektima zivota. Svjedoci smo da se puno "muslimana", nosioci diploma a i oni bez tih diploma, poistovjetio sa politikom, kulturom i vjerovanjem krscanskog Zapada. S druge strane, islamska podrucja su i dalje pod okupacijom kjafira (nevjernika). Palestinom i dalje haraju divljacke horde Jevreja, muslimani ne reaguju. Srce islama je ranjeno jer je mjesto prve kible muslimana bilo pod kontrolom naroda o kojem je Allah dz.s., rekao: "Oni koje je Allah prokleo i na koje se rasrdio i u majmune i svinje ih pretvorio.."
(Kur'an;AlMaida 60.ajet)

Ovo su osobine neprijatelja koji zele okaljati cast islama a od muslimana ni traga ni glasa. Bosna ,Kasmir, Filipini, Alzir, sve same rane muslimana koje ne moze izlijeciti nista drugo do iskreni povratak islamu kroz dzihad na Allahovu putu.
Neko ce upitati, kada tako stoji stvar, zasto onda Amerika i Rusija, dvije nevjernicke drzave, dominiraju svijetom? Odgovor je veoma jednostavan i ko ima imalo imana u sebi shvatice zasto je to tako. Allah dz.s. je Vladar i Gospodar i On ne odgovara za ono sto je odredio, ljudi su ti koji polazu odgovornost.
Kaze Allah, dz.s.: "On nece biti pitan za ono sto radi, a oni ce biti pitani."
(Kur'an;AlAnbiya 23.ajet)

On je sebi zabranio nasilje: "Allah zaista nece nikakvu nepravdu ljudima uciniti, ljudi je sami sebi cine."
(Kur'an;Yunus 44.ajet)

U hadisi kudsiji stoji: "Robovi moji! Ja sam Sebi zabranio nasilje a i vama sam ga zabranio; nemojte jedni drugima nasilje ciniti"
Prenosi Muslim

To sto kjafiri momentalno dominiraju prilikama u svijetu, ne znaci da je njima obecana apsolutna buducnost jer je to kratkotrajni uzitak o kome Allah, dz.s., kaze: "Neka te nimalo ne obmanjuje to sto oni koji ne vjeruju po raznim zemljama putuju: kratko uzivanje, a poslije Dzehennem ce biti mjesto gdje ce boraviti, a uzasno je to prebivaliste!"
(Kur'an;AliImran 169170 ajet)

Takoder Imam Ahmed prenosi sljedeci hadis: "Kada vidis kako Allah daje svome robu grijesniku, dobro dunjaluka koje on voli, znaj da je to istidradz (postepeno priblizavanje kazni). Nakon toga je Poslanik s.a.v.s. citirao ajet: "I kad bi zaboravili ono cime su opominjani, Mi bismo im kapije svega otvorili; a kad bi se onome sto im je dato obradovali, iznenada bismo ih kaznili oni bi odjednom svaku nadu izgubili."
(Kur'an;AlAn'am 44.ajet)

I nikako ne misli da je Allah nemaran prema onom sto rade nasilnici; samo im odgada do Dana u kojem ce se ukociti pogledi"
(Kur'an;Ibrahim 42.ajet)

Od faktora koji nevjernicima dobavljaju prednost i dobro na dunjaluku, jesu i njihova djela koja cine. Allah,dz.s., im ta dobra djela uzvraca dunjaluckim dobrima da bi na Sudnjem danu ostali bez ikakve nagrade za ucinjena djela jer nisu bila djela kojim se zeli Allahova milost. Uzviseni kaze: "A na dan kad oni koji nisu vjerovali pred vatrom budu zaustavljeni: "Vi ste u zivotu na Zemlji sve svoje naslade iskoristili i u njima uzivali, a danas sramnom patnjom bicete kaznjeni zato sto ste se na Zemlji, bez ikakva osnova, oholo ponasali i sto ste raskalasni bili."
(Kur'an;AlAhqaf 20.ajet)

Isto tako jedna od mudrosti dominacije kjafira, momentalno, nad muslimanima je i Allahova, dz.s., kusnja kojom iskusava i od grijeha cisti Svoje robove. Poslanik s.a.v.s., kaze: "Kusnja pogada mu'mina i mu'minku u njima samima, u njihovoj djeci i u njihovoj imovini, sve dok ne sretnu Allaha, a oni cisti od grijeha."
Prenosi Muslim

Medutim, ovo ne znaci da Allah, dz.s., ne iskusava nevjernike, naprotiv, On je mnogim zajednicama slao poslanike u koje su oni odbili povjerovati, pa ih je on raznim kaznama kaznjavao zbog njihove neposlusnosti, nasilja i pokvarenosti. Kaznjavao je, a i sada kaznjava, veliki broj kjafira na dunjaluku. To sto je nekima odlozena kazna za ahiret, dio je Allahovog, dz.s., odredenja. Evo jos nekih ajeta kao potvrda za ovo sto govorimo: "Reci: "Uzivanje na ovom svijetu je kratko, a onaj svijet je bolji za one koji se grijeha klone; i nikome se od vas ni koliko trun jedan nece uciniti nepravda."
(Kur'an;EnNisa 77.ajet)

"Zivot na ovom svijetu je samo igra i zabava, a onaj svijet, je zaista, bolji za one koji se Allaha boje."
(Kur'an;AlAn'am 32.ajet)

"Onima koji zele zivot na ovom svijetu i ljepote njegove Mi cemo dati plodove truda njihova i nece im se u njemu nista prikratiti. Njih ce na onom svijetu samo vatra peci; tamo nece imati nikakve nagrade za ono sto su radili na Zemlji i bice uzaludno sve sto su cinili."
(Kur'an;Hud 1516 ajet)

"Kako moze biti jednak onaj kome smo lijepu nagradu obecali, i koju ce dobiti, i onaj kome smo dali da se nasladuje u zivotu na ovom svijetu, a koji ce, poslije, na onom svijetu u vatru ubacen biti?"
(Kur'an;AlQasas 61.ajet)

"Onome koji zeli ovaj svijet, Mi mu brzo dajemo sto hocemo i kome hocemo, Ali cemo mu poslije Dzehennem pripremiti, u kome ce se osramocen i odbacen peci. A onaj koji zeli onaj svijet i trudi se da ga zasluzi, a mu'min je, trud ce mu hvale vrijedan biti. Svima njima, i jednima i drugima, dajemo darove Gospodara tvogaa darovi Gospodara tvoga; a darovi Gospodara tvoga nisu nikome zabranjeni."
(Kur'an;AlIsra 1820 ajeta)

Na zalost, puno je nemarnih muslimana koji zive u stanju ponizenja i sramote na dunjaluku, zbog njihovog udaljavanja od islama, pa i pored toga slijede nevjernicki Zapad koji je direktan povod jadnog stanja u kojem se muslimani nalaze. Poslanik s.a.v.s. kaze: "Gotovo da su narodi sa svih strana navalili na vas kao sto gladni navaljuju na jelo. Rekose:"Allahov Poslanice! Zar cemo tada biti tako malobrojni!?" "Ne, ali cete biti kao mulj kojeg bujica nosi i vasa ce srca okupirat i"vehn". Strah ce iz srca vasih neprijatelja nestati zbog vase ljubavi prema dunjaluku i mrznje prema smrti."
Prenosi Ahmed

"Muslimani" koji zive bez ikakve nade u sebi, zaboravili su da su upravo oni ti koji trebaju ponijeti barjak islama medu ljudima i da ce im Allah, dz.s. dati pobjedu i pomo od Sebe protiv njihovih neprijatelja, ukoliko se vrate svome Gospodaru, ali oni slijepo slijede nevjernicke tradicije i obicaje vjerujuci da je to ono sto je potrebno. Zaboravili su da Allahova pomoc dolazi ukoliko pomazemo Njegovu vjeru. Zar nam Afganistan nije najbolji primjer, kada su golorukiili lahko naoruzani mudzahidi porazili, Allahovom voljom, jednu od najvecih svjetskih sila, pravoslavnu Rusiju. Sta da kazemo na briljantnu pobjedu Cecenskih mudzahida nad ovom istom Rusijom. Prinudili su Ruse na potpisivanje mirovnog dogovora a bili su napadani najmodernijim vrstama naoruzanja. Takvo se oruzje moze vidjeti samo na filmovima. Pa eto, Allah,dz.s., im je podario pobjedu protiv stotinu puta nadmocnijeg neprijatelja.
Na kraju, pozivamo sve muslimane da se boje Allaha, dz.s. i da se vrate svojoj vjeri, da se pokaju svome gospodaru i da traze oprost od Njega:
"I reci: "Trazite od Gospodara svoga jer On, doista, mnogo prasta; On ce vam kisu obilatu slati i pomoci vas imanjima i sinovima, i dace vam basce i rjeke ce vam dati."
(Kur'an;Nuh 1012 ajet)

Poslanik s.a.v.s., kaze: "Allah obasjava covjeka koji od mene cuje i drugom prenese. Mozda onaj kome se nesto prenosi bolje shvati od onog ko mu je prenio i mozda neko ima znanja a ne shvata ga. Tri su stvari koje srce muslimana ne smije prezirati, iskreno ucinjeno djelo u ime Allaha, savjetovanje muslimanskih vladara i pridrzavanje dzemata... Ko naumi dunjaluk, Allah ce mu otezati i siromastinu mu odrediti i od dunjaluka nece dobiti ni trun vise nego sto mu je odredeno. A ko naumi ahiret, Allah ce mu olaksati i bogastvo ce mu u srcu dati i dunjaluk ce ponizno pred njega stati."
Prenosi Ibn Hibban

Mi muslimani moramo znati prave povode putem kojih cemo zasluziti Allahovu, dzelle ve ala, pomoc i pobjedu. Ne smijemo dozvoliti da nam vrijeme prolazi u stvarima od kojih nemamo nikakve koristi.
Povratimo se islamu bicemo ponosni!!!

DODATCI IZ - BISTROG MORA POBOZNOSTI - I - LJUBAV PREMA DOBRU MRZNJA PREMA ZLU -
Borba na Allahovu putu Idio

U jezickom smislu izraz "dzihad" znaci ulaganje napora. U vjerskom smislu on znaci ulaganje napora u borbi protiv nevjernika, visebozaca i zlikovaca. Borba protiv njih nije propisana odmah, nego tek nakon hidzre. Naime, dok su muslimani bili jos u Mekki, bilo im je naredeno da se strpe, suzdrze i da na uznemiravanje od strane visebozaca ne odgovaraju silom, vec oprostom i strpljenjem, u iscekivanju boljih dana. Medutim kada su muslimani sa preseljenjem u Medinu i spajanjem sa svojom bracom Ensarijama, brojcano ojacali i u svakom drugom pogledu osnazili, bilo im je dozvoljeno da se onima koji su ih u Mekki progonili, odupru silom, mada to jos uvijek nije bilo dignuto na nivo obaveze. Takva dozvola dosla je u rijecima Uzvisenog Allaha: "Dopusta se odbrana onima koje drugi napadnu, zato sto im se nasilje cinia Allah je, doista kadar da ih pomogne.
(ElHadzdz39 ajet)

Poslije toga doci ce zapovijed o obaveznoj odbrani i borbi protiv onih koji ih napadnu, ali ne i onih koji ih ne napadaju. Takva zapovijed dosla je u rijecima Uzvisenog: "I borite se na Allahovu putu protiv onih koji se bore protiv vas!
(ElBekare 190.ajet)

Poslije toga, objavljivanjem rijeci Uzvisenog:
"Borite se protiv svih mnogobozaca, kao sto se oni svi bore protiv vas!
(EtTevbe 36.ajet)

doci ce zapovijed o borbi protiv svih nevjernika i visebozaca. To su faze objavljivanja propisa o borbi. Ona je dakle, prvo bila zabranjena, zatim dozvoljena, zatim naredena borba protiv onih koji napadnu muslimane i konacno naredena protiv svih vrsta visebozaca.
Sejh Hasan elBenna, Allah mu se smilovao, kaze: "Islamski ucenjaci, kako oni koji svoje zakljucke donose samostalno, tako i oni koji se ugledaju na ranija misljenja, kako iz ranijih, tako i iz kasnijih pokolenja, su jednoglasna misljenja da se borba na Allahovu putu (dzihad) u sirenju islama, zajednicka obaveza svih muslimana na svijetu (farzikifaje), a licna obaveza svakog pojedinca (farziajn) u odbrani muslimana, u slucaju kad ih neprijatelj napadne. Buduci da su danasnji muslimani, kao i sto sam znas, potlaceni od nemuslimana, da nad njima vladaju nevjernici, da im je zemlja pregazena, svetinje pogazene, da o njihovim pitanjima odlucuju njihovi neprijatelji i da je vjerozakon u njihovim zemljama obesnazen, a da ne govorimo o sirenju i propagiranju njihove vjere, svaki musliman je neminovno duzan sve svoje potencijale posvetiti pripremi za borbu, sve dok se ne pruzi prilika i dok se konacno ne ispuni Allahova odredba.
Narodu koji zna kako valja umirati i koji zna cijeniti casnu smrt, Allah ce, sigurno dati cestit zivot na ovom svijetu i vjecno uzivanje na onom svijetu, za razliku od nase danasnje slabosti i ponizenja do kojih smo dopali samo zbog nase privrzenosti prema dunjaluku i mrznja prema umiranju.
Imam Ibn elKajim, Allah mu se smilovao, kaze: "Uzviseni Allah veli:
"Krecite u boj, bili slabi ili snazni, i borite se na Allahovu putu, zalazuci imetke svoje i zivote svoje! To vam je, da znate bolje!
EtTevbe 41.ajet

Govoreci o preduvjetima za spas od vatre, za oprost grijeha i za ulazak u Dzennet, Uzviseni veli :
"O vjernici, hocete li da vam ukazem na trgovinu, ona ce vas spasiti patnje nesnosne; u Allaha i Poslanika Njegova vjerujte i imecima svojim na Allahovu putu se borite to vam je, da znate, bolje , On ce vam grijehe vase oprostiti i u dzennetske basce vas, kroz koje ce rijeke teci, uvesti, i u divne dvorove u edenskim vrtovima; to ce biti uspjeh veliki. EsSaff 1012 ajet,

a zatim im, ako to budu cinili, obecava da ce im pomoci i skoru pobjedu dati: "a dace vam i drugu blagodat koju koju jedva cekate: Allahovu pomoc i skoru pobjedu!
(EsSaff 13 ajet)

Uzviseni, zatim, vjernicima daje do znanja da je On od njih otkupio zivote njihove i imetke njihove u zamjenu za dzennet koji ce im dati, da je to obecanje dao u najodabranijim nebeskim knjigama: Tevratu, Indzilu i Kur'anu. Zatim im daje do znanja da niko od Njega dosljednije ne ispunjava Svoje obecanje, nagovjestava im njihovo radovanje pogodbi koju su s Njim ugovorili, te daje do znanja da je to, doista, veliki uspjeh. Neka, zato, onaj ko je sa svojim Gospodarom zakljucio ovakvu pogodbu, dobro razmisli; koliko je to ozbiljna stvari, neka o njenim rokovima vodi racuna, jer je kupac niko drugi do Uzviseni Allah, cijena dzennetske blagodati, stjecanje Allahova zadovoljstva i uzivanje u gledanju u Njega, te da je pogodbu zakljucio preko Allahova najodabranijeg Poslanika, i medu melekima i ljudima i najodabranijim stvorenjem, sto samo po sebi govori o velicini djela i nagrade koja je za njega pripremljena. Pjesnik je to lijepo rekao:
Ako imalo razumijes, pripremili su te za nesto krupno,
Zato pazi kako ces se od probisvjeta sacuvati
Cijena ljubavi i Dzenneta je zrtvovanje zivota i imetka koje od vjernika otkupljuje njihov Gospodar. Propali kukavica nema robe sa takvom cijenom. Tako mi Allaha, ona nije ni hrdava, pa da se oko nje mogu cjenkati propali trgovci, niti slabe prode, pa da se siromasima daje na odplatu. Izlozena je na pijaci za one koji hoce. Vlasnik njen je ne da, dok se za nju ne bude spremno platiti zivotom, pa odustaju neozbiljni, a oko nje se gurkaju oni kojima se dopada i koji su spremni za nju platiti zivotom, tako da kao roba dolazi samo u ruke onih koji su:
"prema vjernicima ponizni, a prema nevjernicima ponositi. (ElMa'ide 54. Ajet)

Posto je mnogo onih koji tvrde da vole, od njih se trazi da za svoju tvrdnju donesu valjan dokaz, jer kada bi se ljudima davalo samo na osnovu njihove tvrdnje, onda bi i onaj koji je bezbrizan tvrdio kao i onaj koji je u nevolji. Kako je mnogo i onih koji za svoje tvrdnje nude svjedoke, njima ce se reci da se tvrdnjama ne moze vjerovati bez dokaza da se udovoljilo rijecima Uzvisenog:
"Reci:"Ako Allaha volite mene slijedite, pa ce i vas Allah voljeti!"
AliImran 31.ajet
a tada ce svi ustuknuti osim onih koji u praksi, na rijecima, u nacinu zivota i vladanju budu slijedili Allahova Poslanika s.a.v.s. I od njih ce se zatraziti valjan dokaz, a dokaz nece biti valjan dok se ne potvrdi da su se svrstali medu one koji se ....
na Allahovu putu bore i koji se nicijeg prijekora ne boje.
ElMa'ide54 ajet,
pa ce vecina i od ovih koji su tvrdili da vole, ustuknuti, a pristupiti borci na Allahovu putu kojima ce se reci: "Duse i imeci njihovi nisu njihovi!" pa ce se povinovati onako kako je zakljuceno u ugovoru po kome je Allah od vjernika, u zamjenu za Dzennet, otkupio njihove zivote i imetke, jer ugovor o kupoprodaji predvida ispunjenje uvjeta sa obje strane. Kada trgovci vide ko je Kupac, kolika je vrijednost robe, kolika je vrijednost sa Njim zakljucenog ugovora i Knjige u kojoj je zapisan, tek tada ce shvatiti koliko je ta roba vrijednija i bolja od svih ostalih, da je cisti gubitak i naivnost prodavati je u bescjenje, za nekoliko dirhema, jer ko bi takvo nesto ucinio ispao bi obicna budala. Umjesto toga, pametni ce, dobrovoljno, po svome izboru, sa Kupcem, na obostrano zadovoljstvo, zakljuciti ugovor i reci: "Tako nam Allaha, ugovor necemo nikada raskinuti niti od tebe trazimo da ga raskines!" A kada ugovor zakljuce i robu predaju reci ce im se: "Vasi zivoti i vasi imeci postali su nase vlasnistvo, a sada vam ih vracamo, bolje i obimnije nego sto su bili:
"Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovu putu izginuli! Ne, oni su zivi i u obilju su kod Gospodara svoga. (AliImran 169.ajet)

................................................................
Vrijednost borbe na Allahovu putu

Kuranski ajeti koji govore o borbi:
Propisuje vam se borba, mada vam nije po volji! Ne volite nesto, a ono moze biti dobro za vas; a nesto volite, a ono ispadne zlo po vas, Allah zna, a vi ne znate.
(ElBekare 216. Ajet)

Krecite u boj, bili slabi ili snazni, i borite se na Allahovu putu zalazuci imetke svoje i zivote svoje! To vam je da znate bolje!
(EtTevbe 41. Ajet)

Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovu putu izginuli! Ne, oni su zivi i u obilju su kod Gospodara svoga, radosni zbog onoga sto im je Allah od dobrote svoje dao i veseli zbog onih koji im se jos nisu pridruzili, za koje nikakva straha nece biti i koji ni za cim nece tugovati; radovace se Allahovoj nagradi i milosti i tome sto Allah nece dopustiti da propadne nagrada onima koji su bili vjernici.
(AliImran 169170.ajet)

O vjernici, hocete li da vam ukazem na trgovinu, ona ce vas spasiti patnje nesnosne; u Allaha i Poslanika Njegova vjerujte i imecima svojim i zivotima svojim na Allahovu putu se borite to vam je, da znate, bolje ,On ce vam grijehe vase oprostiti i u Dzennetske basce vas, kroz koje ce rijeke teci, uvesti, i u divne dvorove u edenskim vrtovima; to ce biti uspjeh veliki, a dace vam i drugu blagodat koju jedva cekate: Allahovu pomoc i skoru pobjedu! Zato obraduj radosnom vijescu vjernike!
(AsSaff 1013. Ajet)

Allah je od vjernika kupio zivote njihove i imetke njihove u zamjenu za Dzennet koji ce im dati oni ce se na Allahovu putu boriti, pa ubijati i ginuti.
(EtTevbe; 111.ajet)

I neka se zato na Allahovu putu bore oni koji ne zale da zrtvuju zivot na ovom svijetu za onaj svijet. A onoga ko se bori na Allahovu putu, pa pogine ili pobjedi, Mi cemo, sigurno, obilno nagraditi.
(AnNisa; 74.ajet)

Vjernici koji se ne bore osim onih koji su za borbu nesposobni nisu jednaki onima koji se na Allahovu putu bore imecima svojim i zivotima svojim. One koji se budu borili ulazuci imetke svoje i zivote svoje, Allah ce odlikovati citavim stepenom nad onima koji se ne budu borili, i On svima obecava lijepu nagradu. Allah ce borcima, a ne onima koji se ne bore dati veliku nagradu, pocasti od Sebe i milost Allah prasta i samilostan je.
(EnNisa 95.ajet)

................................................................
Jedan primjer iz islamske tradicije

EzZehebi biljezi da je Ibn elMubarek kao borac iz pogranicne tvrdave u Turtusu 175.god. po Hidzri poslao pismo elFudejlu b.'ljadu sa sljedecim stihovima:

O ti poboznjace dvaju Harema, kada bi nas vidio,
Bilo bi ti jasno da se ti svojom poboznoscu izigravas.
Ti koji svoje lice suzama lijes,
Dok nase grudi u sopstvenoj krvi grcaju.
Dok ti svoje konje uprazno zamaras,
Nasi od iznurenosti borbom, jutrom crkavaju.
Eto vama miris ambera, mi smo sami sebi amber,
Varnice ispod kopita konja i prasina ljepse mirisu.
Culi smo da je nas Vjerovjesnik rekao,
Rijeci tacne i istinite, koje ne mogu lagati:
"Prasina od Allahovih konja u nosu covjeka,
nije isto sto i vatra razbuktala"
Evo i Allahove Knjige koja pred nama govori,
Da sehid nije mrtav, istina je koja se nemoze poreci.

Kada je elFudajl procitao pismo rasplakao se, a zatim rekao: "Istinu je rekao Ebu Abdurahman, i lijep mi savjet dao. "Zatim se okrenuo kuriru i upitao ga: "Zapisujes li hadise? "Kada mu je odgovorio da zapisuje, rekao mu je: "Zapisi i ovaj hadis iz Ebu Abdurahmanova pisma koje nam je poslao!" Zatim mu ga je izdiktirao sa senedomlancem prnosilaca. Gore navedeni hadis prenosi Ebu Hurejre i nalazi se u poglavlju o dzihadu.

................................................................
Vrline pogibije na Allahovu putu

Od Enesa, r.a., se prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Niko ko ude u Dzennet nece pozeljeti da se vrati na dunjaluk ovaj svijet, i da ponovo prode kuda je prosao, do sehid. Jedino on, zbog pocasti koja mu je ukazana, prizeljkuje da mu se ponovo vratiti na ovaj svijet i da mu je poginuti jos deset puta.
Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Tako mi onoga u cijoj je ruci moj zivot, stalno sam prizeljkivao da mi je krenuti u borbu na Allahovu putu pa poginuti, pa opet krenuti u borbu pa poginuti, pa opet krenuti u borbu pa poginuti!
Od Abdullaha b.'Amra b.' elAsa r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,rekao: "Sehidu ce sve, osim duga, biti oprosteno!
Od elMikdada b. Ma'di Keriba se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
Sehid se odlikuje sa sest osobina:
*"bice mu oprosteni grijesi sa prvim sikljanjem krvi i
ugledace svoje mjesto u Dzennetu,
*bice posteden kaburske patnje,
*bice posteden strahota Sudnjeg dana,
*definitivno ce biti zaogrnut plastem imana,
*za zene ce mu se dati Dzennetske hurije, crnih i krupnih ociju, i
*dace mu se mogucnost da se zauzme za sedamdeset osoba od svoje rodbine."

Od jednog od Vjerovjesnikovih, s.a.v.s., drugova se prenosi da ga je jedan covjek upitao: "Allahov Poslanice, kako to da ce i vjernici u svojim kaburima biti iskusavani, osim sehida?" pa mu je odgovorio: "Dosta mu je bilo iskusenja od sijevanja sablji."
................................................................
Svjetli primjeri borbe drugova Allahova Poslanika, s.a.v.s.

Od Enesa, r.a., se pripovijeda da je rekao: "Moj amidza Enes b enNadr izostao je iz Bitke na Bedru pa je upitao: "Allahov Poslanice, izostao sam iz prve bitke koju si vodio protiv visebozaca. Ako me Allah pozivi da docekam da ucestvujem u nekoj drugoj bici protiv visebozaca vidjeces sta cu napraviti. Kada su u Bici na Uhudu muslimani ostali nepokriveni (strijelcima) on je rekao: "Boze, ja Ti se ispricavam zbog onoga sto su ovi tj. moji drugovi ucinili. Opravdavam Ti se da ja nemam nista sa onim sto ovi tj.visebozci cine!" Zatim je krenuo naprijed, gdje ga je susreo Sa'd b.Mu'az, kome je rekao: "Mu'aze Dzennet! Tako mi EnNadrova Gospodara, ja osjecam njegov miris ispod Uhuda! "Sa'd je (kasnije) rekao: "Allahov Poslanice, ja nisam imao snage uciniti ono sto je on ucinio. Enes (tj. prenosilac hadisa) dalje kaze: "Na njegovu tjelu smo nasli osamdeset i nekoliko rana, sto od udaraca sablje, sto od uboda kopljem, sto od uboda strijela. Nasli smo ga ubijena. Visebozci su ga bili toliko izmrcvarili da ga niko nije mogao prepoznati do njegova sestra, i to po njegovim jagodicama na prstima. ”Enes dalje kaze :”Vjerovali smo da je povodom njega i njemu slicnih slucajeva, objavljen ajet:
Ima vjernika koji ispunjavaju zavjet dat Allahu, ima ih koji su poginuli, i ima ih koji to ocekuju nisu nista izmijenili.”
(ElAhzab;23 ajet)

Od Ebu Hurejre, r.a., se pripovijeda da je rekao: ”Allahov Poslanik i njegovi drugovi su pozurili da na Bedr stignu prije visebozaca. Kada su dosli visebozci, Allahov Poslanik, s.a.v.s. je (svojim drugovima) rekao: ”Ustanite i pozurite u Dzennet koji je sirok koliko nebesa i Zemlja!’ pa je na to Umejr b. ElHamam rekao: Ah, ah! na sto ga je Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitao: ’Sta te je navelo da kazes: Ah, ah!, pa mu je odgovorio: ’Tako mi Allaha, Allahov Poslanice nista drugo do nada da cu i ja biti njegov stanovnik. Na to mu je on rekao: ’Bices njegov stanovnik,’ na sto mu je on iz svoje torbe izvadio nekoliko komada hurmi i poceo jesti, a onda rekao: ”Bilo bi predugo ako bih zivio sve dok ne pojedem ove hurme”, pa ih je od sebe odbacio i nastavio se boriti sve dok nije poginuo.”

Od Ibn Omera se prenosi da je rekao: ”Bili smo u jednom bizantijskom gradu kada se pred nas isprijecila velika grupa, ili jos veca grupa muslimana. Zapovjednik logora bio je Ukbe b. Amir, a grupe Fudala b. Ubejd. Jedan covjek musliman zaputio se pravo prema taboru Bizantijaca i usao medu njih, pa su ljudi rekli: ”Subhanallah! Ovaj se svojim rukama baca u propast.
Na to je Ebu Ejjub elEnsari rekao: ’O Ljudi, zar tako tumacite ovaj ajet? On je objavljen vezano za nas, Ensarije, nakon sto je Allah pomogao Islam i nakon sto su njegovi napadaci postali mnogobrojni. Jedni drugima smo, tiho, govorili, kako nebi cuo Allahov Poslanik, s.a.v.s., da smo imetak izgubili, da je Allah pomogao Islami da su njegovi pomagaci postali mnogobrojni, pa kako bi bilo da ostanemo i pokusamo popraviti nase imetke i nadonaknaditi ono sto je izgubljeno, pa je povodom toga, Uzviseni Svome Vjerovjesniku, objavio kako ce nam odgovoriti na ono sto smo govorili. Bile su to rijeci Uzvisenog:
...i sami sebe u propast ne dovodite!
(El Bekare;195 ajet)
tako da je propast bila ostati kod svoga, posvetiti se njegovu popravljanju i izostati iz pohoda u borbu. Zato Ebu Ejjub nije nikada izostajao iz borbe na Allahovu putu, vec je u svaki pohod isao, sve dok nije poginuo u Zemlji Bizantijaca gdje je i pokopan.”
................................................................
Borba na Allahovu putu IIdio

Borba na Allahovu putu spada u sami vrh zahtjeva dokazivanja ljubavi prema dobru i mrznje prema zlu, jer ona razdvaja istinu od neistine i oni koji su na strani Milostivog od onih koji su na sejtanovoj strani. Rijec dzihad borba na Allahovu putu, sa kesrom ispod "dzima", gledano cisto jezicki, znaci: "napor; trud.
Kao strucni termin, u vjerskim tekstovima, ova rijec znaci: ulaganja truda u borbi protiv nevjernika. Isti ovaj termin koristi se i u znacenju samopreispitivanja, borbe protiv sejtana i razvratnika. Samopreispitivanje borba sa samim sobom, sastoji se od ucenja i upoznavanja sa vjerom i vjerskim pitanjima, djelovanju u skladu sa tim i poucavanju drugih propisima vjere.
Borba protiv sejtana sastoji se u izbjegavanju sumnjivih stvari na koje navodi sejtan i klonjenju strasti koje sejtan docarava i uljepsava.
Borba protiv nevjernika podrazumijeva angaziranje svih raspolozivih sredstava: sile, imetka, jezika i srca.
Borba protiv razvratnika (grijesnika) ukljucuje silu, jezik i na kraju srce.
Priroda neprijateljstva izmedu Allahovih i sejtanovih sljedbenika receno je da je neprijateljstvo izmedu ove dvije strane od iskona staro i da ce ostati neprebrodivo sve dok Allah ne naslijedi Zemlju i sve sto je na njoj. Ovo zato sto su ova dva puta potpuno razliciti. Njih je nemoguce sastaviti i pomiriti, jer oni koji su na Allahovoj strani zele da uspostave rijeci na Zemlji i da islamski zakon zavlada na svakom mjestu, a to ozlojeduje sejtanove pristalice pa nastoje da uloze sav trud u rusenju Islama i njegovih propisa, gdje god i koliko god mogu.
Kada smo govorili o mrznji prema zlu, rekli smo da je najbolji nacin njenog potvrdivanja borba na Allahovu putu, jer je to jedini nacin razdvajanja Allahovih od sejtanovih sljedbenika. Ako se vratimo i pazljivo pogledamo u praksu Allahova Poslanika, s.a.v.s., vidjet cemo da je borba bila nastavak (druga faza) Vjerovjesnikove hidzre, sto samo po sebi govori o vaznosti borbe u uspostavljanju vjere, a toga nema bez spremnosti da se na Allahovu putu zrtvuje i sopstveni zivot. To je najbolji odziv da se bori na Allahovu putu. Suvisno je napominjati da ova prava vjera (eddinulhanifu) nareduje da se i drugi pozivaju u vjeru jednog Allaha i da se jedino Njemu robuje i klanja. Oni koji se odazovu na ovaj poziv, postigli su cilj zbog koga je Allah slao poslanike i objavljivao Knjige, a oni koji to odbiju uciniti, moraju se suociti sa sabljom.
...sve dok mnogobostvo ne iscezne i dok samo Allahova vjera ne ostane.
(ElEnfal 39.ajet)

Vec smo ranije po znacenju citirali hadis Allahova Poslanika, s.a.v.s., u kome stoji: "Kada se suocis sa neprijateljem, ponudi mu da izabere jednu od tri stvari. Ako bilo koju izabere, odustani i postedi ga!
Islam, dakle, prvo poziva ljude da prihvate dobro dobrovoljno. Ako to odbiju, onda se sa njima, na lijep nacin raspravlja. Ako, i kad im se iznesu svi argumenti, okrenu glavu i odbiju poslusati, protiv njih se duzno boriti. Ako neko ljudima zabranjuje da slusaju i odazovu se na poziv islama, takve razkolnike treba u korjenu sasjeci i omoguciti da poziv islama dopre do svih ljudi. Tu dolazi do pravog izrazaja princip:"Nema prisiljavanja u vjeri"tj. ako neki muslimanski vladar u svojoj zemlji ima onih koji nisu muslimani, on ih nece prisiljavati da prime islam, ali ce ih prisiliti da budu pokorni njegovoj vlasti. Ako ne prime Islam i zatraze da ostanu u svojoj vjeri (krscanstvu i judaizmu) duzni su placati glavarinudiziju. Ako i to odbiju, onda izmedu njih i muslimana ne preostaje nista drugo do sablja.
Polazeci od ovih principa, borba u islamu ima uzvisene i dalekosezne ciljeve, jer se vjernik bori protiv nevjernika radi:
*1 ostvarenja prava na slobodno izrazavanje misljenja,
*2 ostvarenja prava na slobodno pozivanje u vjeru i
*3 uspostavljanja islamskog poredka na Zemlji. Pod ovim trecim podrazumijeva se i ostvarenje slobode covjeka, jer se kroz islamski poredak poziva da se robuje samo uzvisenom Allahu, uz istovremeno ukidanje svih oblika robovanja covjeka prema covjeku.
Na svijetu nema tog pojedinca, staleza ili naroda koji ima pravo ljudima propisivati zakone i na taj im nacin krojiti sudbinu. Zato postoji jedan Gospodar za sve ljude zajedno, koji im je propisao vjerozakon po kome ce se vladati, jedino Njemu pokoravati i, kroz vjeru i obrede, dokazivati da se jedino prema Njemu upravljaju.
Zato borba na Allahovu putu spada u najcasniju i Allahu najdrazu vrstu ibadeta, jer "kad bi svi ljudi bili vjernici, bili bi uskraceni za ovaj ibadet i nagradu koja iz njega proizilazi. Da nije dzihada kako bi vjernik mogao dokazati prijateljstvo prema Allahu i neprijateljstvo prema neprijateljima, Njega radi, kako bi mogao dokazati ljubav prema Njemu i mrznju prema nevjernicima? Da nije dzihada kako bi vjernik mogao pokazati pozrtvovanje u borbi protiv neprijatelja, u pozivanju na dobro i odvracanju od zla? Kako bi mogao dokazati da je odvazan, da se suprotstavlja niskim prohtjevima i hirovima, te da mu je Gospodar preci i drazi od samog sebe?

SejhulIslam ibn Tejmijja, Allah mu se smilovao, kaze: "Ni za jedno djelo kao za borbu na Allahovu putu, nije receno da iz njega proizilazi toliko sevaba...Ovo zato sto plodove borbe na Allahovu putu uzivaju svi, i na ovom i na onom svijetu, kako onaj ko u njoj ucestvuje, tako i drugi. Borba na Allahovu putu u sebi sadrzava sve, i unutarnje i spoljasnje vidove ibadeta. Kroz nju se potvrduje ljubav prema Allahu, iskrenost prema Njemu, oslanjanje na Njega, zrtvovanje zivota i imetka, odvaznost, skromnost, spominjanje Allaha i dr.., sto ne sadrzava ni jedno drugo dijelo. Onaj ko u njoj ucestvuje, bilo da se radi o pojedincu ili cijelom narodu, uvijek se nalazi izmedu dva dobra; da pobjedi i stekne slavu gazije, ili da pogine i stekne nagradu sehida; direktnog ulazka u Dzennet."
O dzihadu i fadiletima dzihada govore mnogi kur'anski ajeti, od kojih cemo navesti samo neke. Prije svega navest cemo da Uzviseni za sehida (onoga ko pogine na Njegovu putu) kaze da nije umro, nego je, kod svoga Gospodara, ziv:
"Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovu putu izginuli! Ne, oni su zivi kod Gospodara svoga, radosni zbog onoga sto im je Allah od dobrote svoje dao i veseli zbog onih koji im se jos nisu pridruzili, za koje nikakva straha nece biti i koji ni za cim nece tugovati.
(AliImran 169.ajet)

Uzviseni Allah zatim kaze: "Pravi vjernici su samo oni koji u Allaha i Poslanika Njegova vjeruju, i poslije vise ne sumnjaju, i bore se na Allahovu putu imecima svojim i zivotima svojim. Oni su iskreni.
(ElHudzurat 15.ajet)

Uzviseni Allah zatim kaze da je borba na Njegovu putu uspjesna trgovina sa Njim:"O vjernici, hocete li da vam ukazem na trgovinu, ona ce vas spasiti patnje nesnosne; u Allaha i Poslanika Njegova vjerujte i imecima svojim i zivotima svojim na Allahovu putu se borite to vam je, da znate bolje, On ce vam grijehe vase oprostiti i u dzennetske basce vas, kroz koje ce rijeke teci, uvesti, i u divne dvorove u edenskim vrtovima; to ce biti uspijeh veliki a dat ce vam i drugu blagodat koju jedva cekate; Allahovu pomoc i skoru pobjedu! Zato obraduj radosnom vijescu vjernike!
(EsSaff 1013 ajet)

Sto se tice sunneta Allahova Poslanika, s.a.v.s., u njemu nalazimo mnogobrojne hadise koji govore o fadiletima borbe na Allahovu putu. Navodimo samo neke, u kojima Allahov Poslanik s.a.v.s. kaze:"
"U Dzennetu ima stotinu stupnjeva koje je Allah priredio borcima na Allahovu putu, a izmedu svakog od stupnjeva je koliko izmedu nebesa i Zemlje."

"Nema toga roba cije su se noge uprasile u borbi na Allahovu putu, a da ce ga dohvatiti dzehennemska vatra. "

"Jedan covjek dosao je Allahovu Poslaniku, s.a.v.s.,i rekao: "Pokazi mi neko djelo koje je ravno borbi na Allahovu putu!" pa je (Poslanik) odgovorio: "Ne vidim takvo nesto." i upitao: "Mozes li ti, kad borac krene u borbu na Allahovu putu, uci u dzamiju i klanjati bez prestanka i postiti, a da se ne omrsis, (dok se ovaj ne vrati)?" pa je upitao: "A ko to moze?"

U Ebu Davudovu Sunenu stoji da je Allahov Poslanik ,s.a.v.s. rekao: "Turizam mojih sljedbenika je borba na Allahovu putu."

U hadisu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., borbu na Allahovu putu nazvao vrhuncem Islama. Evo toga hadisa: "Islam je glava ove vjere, namaz je njen stub,a borba na Allahovu putu (dzihad) njen vrhunac."

Allahov Poslanik,s.a.v.s., je takoder, rekao: "Osvanuti ili omrknuti u borbi na Allahovu putu, bolje je od cijelog ovog svijeta i svega sto je na njemu."
Hadis navode Buharija i Muslim

Nasuprot ovakve pohvale onih koji se bore na Allahovu putu, Allah ukorava one koji izostavljaju i izbjegavaju borbu (dzihad), i opisuje ih kao licemjere i ljude bolesna srca:
"Reci:"Ako su vam ocevi vasi, i sinovi vasi, i braca vasa,i zene vase, i rod vas, i imanja vasa koja ste stekli, i trgovacka roba za koju strahujete da nece prode imati, i kuce vase u kojiima se prijatno osjecate miliji od Allaha i Njegova Poslanika i od borbe na Njegovu putu, onda pricekajte dok Allah Svoju odluku ne donese. A Allah gresnicima nece pokazati na pravi put."
(EtTevbe 24.ajet)

Uzviseni takoder veli: "A kad bi objavljena jedna sura i u njoj spomenuta borba, ti si mogao da vidis one cija su srca pritvorna kako te gledaju pogledom pred smrt onesvjescenog! A bolja bi im bila poslusnost i razuman govor! A kada je borba vec propisana, bolje bi im bilo da su prema Allahu iskreni. Zar i vi ne biste, kad biste, kad bi se vlasti docepali, nered na Zemlji cinili i rodbinske veze kidali! To su oni koje je Allah prokleo i gluhim i slijepim ih ucinio."
(Muhammed 2023 ajet)

Dzihad je nuznost u pozivanju u vjeru i Boziji zakon u iskusavanju i isprobavanju ljudi. Uzviseni Allah, u tom smislu, veli: "Zar mislite da cete uci u Dzennet, a da Allah ne ukaze na one od vas koji se bore i na one koji su izdrzljivi? (AliImran 142.ajet)

Zar mislite da cete biti ostavljeni, a da Allah ne ukaze na one medu vama koji se bore i koji, umjesto Allaha i Poslanika Njegova i vjernika, nisu uzeli nikoga za prisna prijatelja? A Allah dobro zna ono sto radite." (EtTevbe 24.ajet)

"Borba na Allahovu putu je jedan od nacina pozivanja da se vjeruje u Allaha. Borba na Allahovu putu nije nikakva prolazna pojava iz prvog perioda prve misije Islama, nego nuznost koja mora pratiti proces sirenja Islama. Da je borba na Allahovu putu nesto sto je prolazno u zivotu muslimana, ne bi mu bilo posveceno toliko prostora u samoj Allahovoj Knjizi i praksi Poslanika, s.a.v.s.
Allah je svjedok da se ovaj bozanski put ne svida raskolnicima. On dobro zna da mu se ovosvjetski silnici moraju opirati, jer to nije njihov put ni njihov nacin zivota. To se ne odnosi samo na proslost, nego i na danasnjicu i buducnost, na svako mjesto i na svaku generaciju. Uzviseni Allah, takoder, zna da je zlo razmetljivo, da nema granica i da nikada nije pravedno. Ono se kao takvo nikada nece pomiriti da dobro napreduje, ma kakav i miroljubiv i pomirljiv put ono slijedilo. Ovo zato sto smo narastanje dobra prijeti i zartire put zlu, sto postojanje istine ugrozava neistinu. To znaci da neistina, da bi se odbranila, mora pokusati smetnuti i silom ugusiti istinu. Ovo je znaci urodena, a ne prolazna osobina zla...Otuda je borba na Allahovu putu, i to u svim oblicima, neminovna. Ona se mora, prvo, pojaviti u srcu, izgarati za njom u dusi, a onda prenijeti na svijet stvarnosti. Naoruzanom zlu, mora se dakle, suprotstaviti naoruzanim dobrom, a neistini ostricom istine. Ako toga nema, onda je to nemoc koja ne dolikuje vjernicima. A da bi se bilo snazno, mora se ulozit mnogo truda, sredstava i zivota, a to Uzviseni i trazi od vjernika."
Dok su muslimani ispravno razumijevali rijeci Uzvisenog Allaha: "I neka se zato na Allahovu putu bore oni koji ne zale da zrtvuju zivot na ovom svijetu za onaj svijet. A onoga ko se bori na Allahovu putu, pa pogine ili pobjedi, Mi cemo, sigurno, obilno nagraditi.
(EnNisa;74 ajet)
Sirom svijeta su jezdile cete boraca i sirenja Islama, dobra i slave. One su na svome putu rusile zlo, a zavodile dobro, rusile nevjerstvo i sirile vjeru u jednog Allaha gdje god su stigle.
U tom periodu slavne historije Islama bilo je sjajnih generacija koje su znale cijeniti zivot i smrt, jer su zeljele zivjeti casnim zivotom, nizuci pobjede i uzdizuci Allahovu rijec na ovom svijetu, ili zrtvujuci ga na tom putu da bi kod Allaha zasliuzile jos bolji zivot na onome svijetu: "Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovu putu izginuli! Ne, oni su zivi i u obilju su kod Gospodara svoga.
(AliImran 169.ajet)

Medu ovim sjajnim generacijama bilo je i takvih primjera koji nisu mogli sacekati ni ma koliko je potrebno da se pojede nekoliko hurmi do ulazka u Dzennet. Takav slucaj bio je sa cjenjenim ashabom Umejrom b. elHamamom, ensarijom, koji je cuvsi, kako u Bici na Bedru Allahov Poslanik, s.a.v.s. doziva: "Pozurite u Dzennet koji je prostran koliko su nebesa i zemlja!, upitao: "Allahov Poslanice, Dzennet koji je prostran koliko nebesa i Zemlja?! Kad je Poslanik, s.a.v.s., odgovorio sa: "Jeste!", ovaj je rekao "Sjajno!", na sto je Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitao: "A sta te natjeralo pa da kazes: "Sjajno!" "Tako mi Allaha, Allahov Poslanice, nista drugo do zelja da budem jedan od njegovih stanovnika", odgovorio je. Na to je Allahov Poslanik, s.a.v.s. reko: "Znaj da ces biti "Umejr je, poslije ovoga, iz torbe izvadio nekoliko hurmi i poceo jesti, ali se predomislio i rekao: "Zar da zivim dok ne pojedem ove hurme? To je predugo!" Zatim je bacio hurme i nastavio se boriti izgovarajuci sve dok nije poginuo. "

"Za susret sa Allahom nije potrebna druga opksrba, do bogobojaznost, djela za onaj svijet i odvaznost u borbi u ime Allaha, jer svaka opskrba mimo bogobojaznosti, dobrocinstva i razboritosti,
osudena je na propast"

Drugi sjajan primjer nalazimo u liku poznatog ashaba Hanzale b. Ebi ' Amira koji je iz kuce istrcao cim je cuo poziv na bitku na Uhudu. Hanzalu je, kao mladozenju poziv zatekao neokupana (dzunub) i nije htio sacekati ni koliko je je da se okupa, nego je smjesta pozurio na popriste bitke da ni jedan momenat ne bi propustio borbu na Allahovu putu. Kad je poginuo, Allahov Poslanik, s.a.v.s. je rekao: "Vasega druga sada kupaju meleki. Ako hocete da znate kakav je izasao, upitajte njegovu druzicu! "Kada su je upitali, odgovorila je :"Izasao je dzudub, cim je cuo poziv. "Na to je Allahov Poslanik,s.a.v.s.rekao: " Zato ga i kupaju meleki."

Navedeni primjeri prestavljaju samo zrno pijeska ili kap u moru nevidene hrabrosti i herojstva, sto su izvirali iz vjere u Allaha. U neodoljivoj zelji za Dzennetom, ovaj svijet, u poredenju sa onim, kod njih nije imao nikakve vrijednosti, a i kako bi imao, kad su Dzennet i njegove blagodati vjerovali kao da su ga pred sobom gledaju vlastitim ocima. Zato su prema njemu, poput jata golubova, i hrlili.
Ovo su primjeri pravog dzihada i vjernika mudzahida. Oni su bili i ostali uzor drugima, kako se na Allahovu putu treba boriti. Ostali, koji ne vjeruju, ne bore se na Allahovu, vec na sejtanovu putu:
"Vjernici se bore na Allahovu putu, a nevjernici na sejtanovom.
(EnNisa 76.ajet)

Ono sto danas govore pojedine muslimanske kukavice da dzihad, nije dzihad nego izopacenost. Takvi su svi koji zagovaraju pomirenje sa sejtanovim sljedbenicima, koji pozivaju da sa njima treba graditi prijateljske odnose, odnose zasnovane na uvazavanju, poslusnosti i pokornosti, jer to znaci omeksavanje slova Kur'ana i sunneta Allahova Poslanika, s.a.v.s. pred ateistickim zabludama.
Dosta je vise takvih porazenih, pregazenih i pokornih poslusnika, kod kojih je od Islama ostalo samo ime, cija je jedina briga kako druge slijepo oponasati, a permanentna praksa za bilo kim srljati. Ipak, na Zemlji ima, i uvijek ce biti onih koji ce znati Allahovu vjeru ispovjedati, Allah to jamci. Zato, kad se mjera prevrsi i u podilazenju nevjernicima slovo Kur'ana i Sunneta pocne iskrivljavati i zloupotrebljavati, tvrdeci da je dzihad u Islamu propisan samo u odbrani, to se ne smije presutjeti. Naprotiv, takvi se moraju raskrinkati, ma o kakvim se titulama i poznatim imenima radilo, jer je Allahova vjera Istina, a ima li od istine ista prece!? Ne mislim o ovome duljiti, jer je o tome u predhodnim poglavljima bilo dovoljno rijeci.
Oduvijek je, pa i danas, bilo cestitih islamskih ucenjaka koji su znali razotkriti i ovakva, islamskom shvacanju, strana razmisljanja pobiti. Zato se obrati na njihova djela!
Vracajuci se jos jednom na pocetak, treba podvuci; da casnog zivota nema bez povratka pravoj vjeri, njenim cistim izvorima: Allahovoj Knjizi, Sunnetu Njegova Poslanika, s.a.v.s, njihovom ispravnom razumijevanju i ugledanju na cestite predke ovog Ummeta. Bez toga je nezamislivo ispravno razumijevanje znacenja kelime i sehadeta, smisla ibadeta i vjere uopce. Bez toga je nezamislivo ispravno razumijevanje borbe na Allahovu putu, a ne borbe za zavicaj, domovinu, rasu, naciju licnost i sl.
Na danasnjim muslimanima je da razumiju ove poruke, da se prihvate cvrsto vjere, da labilnim i podlim ne dozvole da rovare, da se odlucno suprotstave svemu sto je u suprotnosti sa Kur'anom i Sunnetom i da im nema nista prece od Allahove naklonosti i pomoci, jer kad to zasluze, ona sigurno nece izostati, a tada ce sva sejtanska lukavstva biti nemocna.